Smokva 'Della Signora' Ficus carica 'Della Signora'

Detaljan opis proizvoda

Smokva 'Della Signora'  - stara, visoko cijenjena talijanska sorta podrijetlom iz južnih krajeva Italije, gdje se generacijama uzgaja zbog iznimnog okusa i privlačnog izgleda plodova. Raste kao srednje bujan listopadan grm ili manje stablo koje obično doseže dva do tri metra visine, raširenog habitusa i krupnih režnjastih listova koji biljci daju klasičan mediteranski izgled. Zahvaljujući umjereno bujnom rastu lako se oblikuje i prikladna je i za manje vrtove. Plodovi su srednje veliki do veliki, pravilnog, blago kruškolikog oblika, svijetle zelenkastožute kožice koja u punoj zrelosti poprima nježnu zlatnožutu nijansu. Meso ploda privlačne je crvene do malinastoružičaste boje, vrlo slatko, nježno i mirisno, punog desertnog okusa s laganim voćnim tonom. Sorta je poznata po tome što svoju aromu razvija tek u doista mekoj, punoj zrelosti. Dozrijeva obično od kraja kolovoza do listopada, ovisno o položaju i tijeku ljeta. U povoljnim uvjetima daje pouzdan i redovit urod. U kuhinji se posebno cijeni kao desertna smokva. Izvrsna je za jelo u svježem stanju, ali odlično se uklapa i u salate, slastice, u kombinaciji sa sirevima, u jogurte ili kaše, a zahvaljujući slatkom, aromatičnom mesu i u pripremu marmelada i pekmeza. Kao i ostale smokve sadrži vlakna, prirodne šećere, kalij, kalcij, magnezij i antioksidanse koji kao dio raznolike prehrane mogu pridonijeti dobroj probavi i općoj vitalnosti. Rađa bez potrebe za oprašivanjem i ne zahtijeva prisutnost smokvine osice. Nije izrazito sklona bolestima i na odgovarajućem položaju ubraja se među nezahtjevne i stabilne sorte.

Uzgoj: Smokve trebaju puno sunce i topao, zaštićen položaj, idealno uz južni zid. Odgovara im lagano, dobro propusno tlo s drenažom i pH oko 6–7,5. Prve tri godine najbolje ih je uzgajati kao prenosive biljke – u posudi koja se preko zime sprema u hladnu prostoriju bez mraza s temperaturom oko 10 °C. Posude se biraju postupno, od 10–15 litara do 40–70 litara za odraslo stablo. Zalijevanje treba biti umjereno, uz prosušivanje između dvaju zalijevanja, jer prevlaživanje uzrokuje opadanje lišća i trulež korijena, no tijekom ljeta potrebno je redovito, ujednačeno zalijevanje kako plodovi ne bi pucali. Malč pomaže zadržati vlagu i stabilizirati temperaturu, a kod smokava se najbolje pokazala drvna sječka ili pokošena trava. Smokve dobro podnose sušu i nakon ukorjenjivanja u tlu izdrže i nekoliko tjedana bez kiše. U proljeće se gnoje kompostom ili gnojivom s višim udjelom kalija od svibnja do srpnja, bez viška dušika. Rez se provodi u proljeće – uklanjaju se slabi, promrzli i ukriženi izboji, a održava se otvorena krošnja s nekoliko glavnih grana. Otpornost na mraz iznosi oko –12 do –15 °C, stoga je u hladnijim krajevima potrebna zimska zaštita, osobito kod mladih biljaka. Smokve općenito ne pate od bolesti, najčešće se javlja pepelnica ili štetnici pri presuhom zraku, no u cjelini je riječ o vrlo otpornoj i nezahtjevnoj drvenastoj biljci.

Autor: Kamila | Revizija: 16.11.2025