Smokva 'Brown Turkey' Ficus carica 'Brown Turkey'

Detaljan opis proizvoda

Smokva 'Brown Turkey' - vrlo omiljena sorta koja se ubraja među najraširenije i najpouzdanije sorte koje se uzgajaju u umjerenom pojasu. Podrijetlom je sa Sredozemlja i Bliskog istoka, gdje se stoljećima uzgajala zbog svoje otpornosti, nezahtjevnosti i redovite rodnosti, a od 19. stoljeća proširila se i u zapadnoj Europi i SAD-u. Raste kao srednje bujan, listopadan grm ili manje stablo koje obično doseže visinu od dva do četiri metra, širokog, blago povijenog habitusa i s velikim režnjastim listovima. Poznata je po sposobnosti da se dobro oporavi i nakon promrzavanja te da pouzdano rađa na novom drvu, zbog čega je omiljena sorta početnika u uzgoju. Plodovi su srednje krupni do krupniji, kruškoliki, sa smećkasto brončanom do crvenosmeđom kožicom koja prema peteljci može poprimiti ljubičastu boju. Meso je svijetloružičasto do jantarno, vrlo slatko, nježno i ugodno sočno, skladnog, blago medenog okusa. Dozrijevaju u pravilu u rujnu i listopadu, a u povoljnim uvjetima i u dva vala. Prikladni su za jelo u svježem stanju, za salate, deserte, kolače, kompote ili uz sir i pršut. Kao i ostale smokve sadrže vlakna, kalij, kalcij, magnezij i antioksidanse te se tradicionalno koriste za poticanje probave i nadoknadu energije, no ipak nisu ljekovita biljka u strogom medicinskom smislu. Rađa bez potrebe za oprašivanjem i ne zahtijeva prisutnost smokvine osice. Bolesti je napadaju tek rijetko i uglavnom je nezahtjevna za njegu. Zahvaljujući otpornosti, redovitom urodu i vrlo dobrom okusu ubraja se među najomiljenije sorte za uzgoj u kućnim vrtovima.

Uzgoj: Smokvama je potrebno puno sunce i topao, zaštićen položaj, idealno uz južni zid. Odgovara im lagano, dobro propusno tlo s drenažom i pH oko 6–7,5. Prve tri godine najbolje ih je uzgajati kao prenosive biljke – dakle u posudi koja se za zimu sprema u hladnu prostoriju bez mraza s temperaturom oko 10 °C. Posude se biraju postupno, od 10–15 litara do 40–70 litara za odraslo stabalce. Zalijevanje treba biti umjereno, uz prosušivanje između pojedinih obroka vode, jer prevlaživanje uzrokuje opadanje lišća i trulež korijena, no tijekom ljeta istodobno je potrebno redovito, ujednačeno zalijevanje kako plodovi ne bi pucali. Malč pomaže zadržati vlagu i ujednačiti temperaturu, a kod smokava se najbolje pokazala drvna sječka ili pokošena trava. Smokve dobro podnose sušu i nakon ukorjenjivanja u tlu izdrže i nekoliko tjedana bez kiše. Gnojidba se provodi u proljeće kompostom ili gnojivom s višim udjelom kalija od svibnja do srpnja, bez viška dušika. Rez se provodi u proljeće – uklanjaju se slabi, promrzli i ukriženi izboji te se održava otvorena krošnja s nekoliko glavnih grana. Otpornost na mraz iznosi oko –12 do –15 °C, zato je u hladnijim područjima nužna zimska zaštita, osobito kod mladih biljaka. Smokve općenito ne pate od bolesti, najčešće se javlja pepelnica ili štetnici pri presuhom zraku, no sveukupno je riječ o vrlo otpornoj i nezahtjevnoj drvenastoj biljci.

Autor: Kamila | Revizija: 26.11.2025