Smokva 'Brogiotto Nero' Ficus carica 'Brogiotto Nero'

Detaljan opis proizvoda

Smokva 'Brogiotto Nero'  - stara, vrlo cijenjena sorta podrijetlom iz sjeverne Italije, gdje se stoljećima uzgajala kao jedna od najkvalitetnijih smokava tamnih plodova. Pripada skupini tradicionalnih mediteranskih sorti izvrsnog okusa i pouzdane rodnosti. Raste kao srednje bujan, listopadan grm ili manje stablo koje doseže oko tri do četiri metra, čvrstih, dobro odrvenjenih izboja i široko raširenog habitusa. Veliki režnjasti listovi tvore dekorativnu krošnju, a biljka se lako oblikuje rezom. Plodovi su razmjerno krupni, kruškolikog oblika, izrazito tamnoljubičaste do crne kožice i gustog, slatkog crvenog mesa. Okus je vrlo pun, medeni, nježno voćni i bogate arome, zbog čega se ubraja među najbolje desertne smokve uopće. Dozrijevaju kasnije od ranih sorti, najčešće od rujna do listopada, a u povoljnijim uvjetima i u dva vala. Plodovi su izvrsni za svježu potrošnju, no vrlo su prikladni i za sušenje, pripremu pekmeza i kvalitetnih deserta. Ističu se visokim sadržajem vlakana, prirodnih šećera, antioksidansa, kalija i drugih minerala, pa potiču probavu i opću vitalnost, iako nije riječ o ljekovitoj biljci u medicinskom smislu. Rađa bez potrebe za oprašivanjem, pa joj nije potrebna prisutnost smokvine osice. Bolesti je rijetko ozbiljnije ugrožavaju, uglavnom joj štete samo prevlaživanje ili nagli povratni proljetni mrazevi.

Uzgoj: Smokvama su potrebni puno sunce i topao, zaštićen položaj, idealno uz južni zid. Odgovara im lagano, dobro propusno tlo s drenažom i pH oko 6–7,5. Prve tri godine najbolje ih je uzgajati kao prenosive biljke, odnosno u posudi koja se preko zime sprema u hladnu prostoriju bez mraza s temperaturom oko 10 °C. Posude se biraju postupno, od 10–15 litara pa sve do 40–70 litara za odraslo stablo. Zalijevanje treba biti umjereno, uz prosušivanje između pojedinih obroka vode, jer prevlaživanje uzrokuje opadanje lišća i trulež korijena, no tijekom ljeta biljci je potrebno redovito, ujednačeno zalijevanje kako plodovi ne bi pucali. Malč pomaže zadržati vlagu i stabilizirati temperaturu, a kod smokava se najbolje pokazala drvna sječka ili pokošena trava. Smokve dobro podnose sušu, a nakon ukorjenjivanja u tlu izdrže i nekoliko tjedana bez kiše. Gnoji se u proljeće kompostom ili gnojivom s većim udjelom kalija od svibnja do srpnja, bez viška dušika. Rez se provodi u proljeće – uklanjaju se slabi, promrzli i izboji koji se križaju, a održava se otvorena krošnja s nekoliko glavnih grana. Otpornost na mraz iznosi oko –12 do –15 °C, zato je u hladnijim područjima nužna zimska zaštita, osobito kod mladih biljaka. Smokve općenito ne pate od bolesti, najčešće se javlja pepelnica ili štetnici pri presuhom zraku, no ukupno je riječ o vrlo otpornoj i nezahtjevnoj drvenastoj biljci.

Autor: Kamila | Revizija: 16.11.2025