Smokva 'Black Bursa' Ficus carica 'Black Bursa'

Detaljan opis proizvoda

Smokva 'Black Bursa' - drevna voćna vrsta podrijetlom iz zapadne Azije i istočnog Sredozemlja. Sorta 'Black Bursa', poznata i kao 'Bursa Siyahi', potječe iz pokrajine Bursa u sjeverozapadnoj Turskoj, gdje se uzgaja stoljećima i ubraja se među tradicionalne izvozne sorte stolnih smokava. Stablo ili grm razvija široku krošnju i u povoljnim uvjetima doseže visinu od otprilike 3–5 m i sličnu širinu. Veliki listovi duboko su režnjeviti, hrapavi na dodir i ljeti stvaraju gustu zelenu sjenu. Plodovi su razmjerno krupni, obično široki 5–6 cm, kruškolikog oblika, s čvršćom tamnoljubičastom do crnom kožicom. Meso ploda je zasićeno ružičaste do crvene boje te mekane, sočne konzistencije. Okus je izrazito sladak, s nježnim medenim i voćnim notama. Botanički je riječ o vrsti cvata nazvanoj sikonij, u čijoj se šupljini nalaze sitni cvjetovi i sjemenke. Plodovi dozrijevaju postupno od kolovoza do listopada, a berba se obavlja nekoliko puta tijekom sezone. Jedu se uglavnom svježi, ali se koriste i u desertima, kolačima, salatama ili za pripremu džemova. Smokve sadrže vlakna, kalij, kalcij, vitamine A, B i C te druge mineralne tvari.

Uzgoj: Smokvama je potrebno puno sunce i topao, zaštićen položaj, idealno uz južni zid. Odgovara im lagano, dobro propusno tlo s drenažom i pH oko 6–7,5. Prve tri godine najbolje ih je uzgajati kao prenosive biljke, odnosno u posudi koja se preko zime sprema u hladnu prostoriju bez mraza s temperaturom oko 10 °C. Posude se biraju postupno, od 10–15 litara do 40–70 litara za odraslo stablo. Zalijevanje treba biti umjereno, uz prosušivanje između pojedinih obroka vode, jer prevlaživanje uzrokuje opadanje lišća i trulež korijena, no tijekom ljeta biljka istodobno treba redovito, ujednačeno zalijevanje kako plodovi ne bi pucali. Malč pomaže zadržati vlagu i stabilizirati temperaturu, a kod smokava se najbolje pokazala drvna sječka ili pokošena trava. Smokve dobro podnose sušu i nakon ukorjenjivanja u tlu mogu izdržati i nekoliko tjedana bez kiše. Gnojidba se provodi u proljeće kompostom ili gnojivom s višim udjelom kalija od svibnja do srpnja, bez viška dušika. Rez se provodi u proljeće – uklanjaju se slabi, promrzli i ukriženi izboji, a održava se otvorena krošnja s nekoliko glavnih grana. Otpornost na mraz iznosi oko –12 do –15 °C, stoga je u hladnijim područjima nužna zimska zaštita, osobito kod mladih biljaka. Smokve općenito ne pate od bolesti, najčešće se pojavljuje pepelnica ili štetnici pri presuhom zraku, no riječ je o vrlo otpornoj i nezahtjevnoj drvenastoj biljci.

Autor: Jana | Revizija: 13.3.2026