Slična kozja krv Lonicera similis var. delavayi

Detaljan opis proizvoda

Slična kozja krv - potječe iz zapadne Kine, gdje raste u šikarama i na rubovima šuma. U Europu je stigla početkom 20. stoljeća zahvaljujući sabiranjima J. M. Delavaya i brzo je postala omiljena kao pouzdan penjački grm. U našim uvjetima razvija poluzimzelenu penjačicu visine do 4–6 m, s lučno povijenim izbojima i širinom oko 2–3 m, ovisno o načinu vezivanja. Listovi su nasuprotni, jajasti, dugi 4–8 cm, s lica sjajno tamnozeleni, s naličja svjetliji, a u blagim zimama ostaju na biljci. Od lipnja do rujna na vrhovima mladih izboja pojavljuju se 4–6 cm dugi, cjevasto ljevkasti cvjetovi u manjim cvatovima. Pupoljci su izvana često blago ružičasti, nakon otvaranja cvjetovi su najprije krem bijeli, zatim postupno prelaze u krem žutu boju i šire slatkast, začinski miris koji je najjači u toplim večerima. Nektar privlači pčele, bumbare i noćne leptire, pa je ova kozja krv vrijedna drvenasta biljka u prirodno oblikovanim i gradskim vrtovima. Krajem ljeta i u jesen dozrijevaju sitne, kuglaste, crne do tamnoljubičaste bobe koje služe kao hrana pticama, ali nisu namijenjene ljudskoj prehrani. Slična kozja krv lijepo djeluje kao mirisna penjačka pozadina pergola, uz terase i ulaze u kuću, na rešetkama uz zidove te u kombinaciji sa zimzelenim grmovima. U kompoziciji se dobro slaže s ružama penjačicama u krem i ružičastim tonovima, s velelisnim ili metličastim hortenzijama te s trajnicama za sjenu, poput hosta, kukurijeka ili heuhera.

Uzgoj: Preporučuje se položaj od punog sunca do polusjene, idealno ondje gdje je korijenski dio u hladnijem, blago zasjenjenom mjestu, a gornji dio izboja ima dovoljno svjetla. Biljke u kontejnerima nakon sadnje dobro se primaju i brzo obrastaju pripremljeni oslonac. Tlo treba biti srednje teško, humusno, bogato hranivima, propusno i umjereno vlažno, slabo kisele do neutralne reakcije, približno pH 6–7. Biljke u kontejnerima sade se od ožujka do listopada, na udaljenosti od oko 40–60 cm od oslonca, a jedna penjačica prekriva dio dužine 1–2 m. Nakon sadnje preporučuje se redovito zalijevanje bez prevlaživanja, starijim biljkama dovoljna je dodatna voda u sušnim razdobljima i malč od kore iznad korijenove grude. Otpornost dozrelih biljaka na mraz iznosi oko -20 °C, a na višim i vjetrovitim položajima pomaže zaštićenije stanište. Rez se provodi uglavnom nakon cvatnje, kada se uklanjaju ostarjeli i promrzli izboji, a ostavljaju se mlađe mladice koje nose najviše cvjetova. Od bolesti i štetnika mogu se pojaviti lisne uši i pepelnica, a njihovu pojavu ograničavaju prozračan položaj, ujednačena vlaga i umjerena gnojidba kompostom ili gnojivom za cvjetajuće grmove. Sadnjom dviju ili više biljaka jedne uz drugu za nekoliko godina nastaje gust mirisni zid koji pruža zaklon pticama i hlad za odmor.

Autor: Nikol | Revizija: 4.12.2025