Slatka hovenija Hovenia dulcis

Detaljan opis proizvoda

Slatka hovenija - listopadno stablo ili grm iz porodice Rhamnaceae, podrijetlom iz istočne Azije, ponajprije iz Kine, Koreje i Japana, gdje raste na rubovima šuma i u toplijim planinskim područjima. U europskim uvjetima uzgaja se kao manje uobičajena voćna vrsta i kao kolekcionarska drvenasta biljka. Doseže 6-10 m visine i 4-8 m širine te oblikuje raširenu do široko jajastu krošnju. Listovi su naizmjenični, široko jajasti, dugi 8-15 cm, s izraženom nervaturom, a u jesen se boje žuto. U lipnju i srpnju pojavljuju se metlice sitnih bjelkastih cvjetova koji oprašivačima pružaju nektar i pelud. Nakon cvatnje razvijaju se mali suhi tobolci, no gospodarsku vrijednost imaju mesnate cvjetne peteljke. One se tijekom rujna i listopada boje žutosmeđe do crvenosmeđe, postaju sočne i poprimaju slatki okus koji podsjeća na suho voće, krušku ili grožđice. Jedu se svježe, sušene ili se od njih pripremaju sirupi i napitci. Sadrže jednostavne šećere, manju količinu vitamina C i mineralne tvari. U tradicionalnoj azijskoj medicini različiti dijelovi biljke, osobito plodovi i peteljke, koriste se za pripremu čajeva.

Uzgoj:  Zahtijeva topao, sunčan i zaštićen položaj, idealno južne ekspozicije. Tlo treba biti dublje, propusno, umjereno plodno, s pH približno 6-7,5. U teškim i prevlažnim tlima rast slabi. Sadnja se provodi u proljeće ili jesen, a mlada stabla zahtijevaju redovito zalijevanje do ukorjenjivanja. Rez se ograničava na odgojni rez u mladosti i uklanjanje oštećenih grana. Stablo obično počinje rađati 3.-5. godine nakon sadnje. Odrasle biljke otporne su na mraz do približno -18 do -20 °C, mlade su osjetljivije pa se u hladnijim područjima kontinentalne Hrvatske preporučuje zimska zaštita debalca i zone korijena. Vrsta je pretežno samooplodna, no prisutnost još jedne biljke može povećati zametanje plodova. Bolesti i štetnici u našim se uvjetima pojavljuju rijetko.

Autor: Jana | Revizija: 16. 2. 2026