Slatka divlja jabuka 'Neuwaldiane' - kontejner Malus coronaria 'Neuwaldiane'

Detaljan opis proizvoda

Slatka divlja jabuka 'Neuwaldiane' - povijesni, vrtno vrlo vrijedan kultivar vrste Malus coronaria, čiji izvorni botanički oblik potječe iz vlažnijih šuma, proplanaka i šikara istočnog dijela Sjeverne Amerike. Ovo listopadno stablo iz porodice ružovki razvija srednje bujan habitus s kratkim deblom i široko raširenim, lučno povijenim bočnim granama koje u zrelosti oblikuju krošnju visine 5–7 m i širine 4–6 m. Mlade mladice blago su pustenaste, kasnije gole i crvenkastosmeđe, a starije rodne grančice mogu imati obilježja trnova. Listovi su naizmjenični, široko jajasti do trokutasto jajasti, po rubu grubo pilasti i često s 2–4 plitka režnja, pa više podsjećaju na listove gloga. Plojka je ljeti zasićeno zelena, s naličja nešto svjetlija, a u jesen se upečatljivo oboji u blistave žute i narančaste tonove. Tijekom svibnja iz ružičastih pupoljaka razvijaju se cvjetovi na peteljkama, zdjeličastog oblika, skupljeni u rijetke gronje po 3–5 komada. Cvjetovi dosežu 3–4 cm, imaju čisto bijele latice s nježnim pastelno ružičastim rubom i šire neobično intenzivan miris ljubičice koji privlači velik broj pčela. Plod je sitna, spljošteno kuglasta jabučica promjera 2,5–3,5 cm koja dozrijeva u listopadu. Plodovi imaju voštanu površinu, zelenkastožuti su, čvrsti i zbog visokog udjela kiselina i tanina vrlo trpki, pa nisu prikladni za jelo u svježem stanju. U vrtnim kompozicijama kultivar se idealno kombinira s nižim četinjačama ili s cvatućim grmovima kao što su jorgovan (Syringa) i hudika (Viburnum).

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, eventualno u laganoj polusjeni, a na suncu su cvatnja i obojenost plodova najizraženiji. Najprikladnije je dublje, humusno i propusno tlo srednje vlažnosti s dobrom drenažom, idealno pH 6,0–7,5. U težim glinastim tlima korisno je umiješati šljunak ili grublju organsku tvar, a na vrlo suhim staništima pomaže malč koji zadržava vlagu. Biljke se najčešće sade od ožujka do studenog, ovisno o vrsti korijenove grude, a nakon sadnje preporučuje se redovitije zalijevanje, posebno u prve dvije vegetacije. Nakon ukorjenjivanja podnosi kratkotrajnu sušu, no dugotrajna suša smanjuje cvatnju i veličinu plodova. Gnojidba je obično dovoljna umjerena u proljeće, a pretjerana gnojidba dušikom povećava osjetljivost na lisne uši. Rez se ograničava na odgojni, a kasnije na prorjeđivanje, i provodi se nakon cvatnje ili u rano proljeće kako bi krošnja ostala prozračna i brzo se sušila nakon kiše. U našim je uvjetima riječ o pouzdano otpornoj drvenastoj biljci, otpornoj na mraz do približno −29 °C, no mladim stablima najviše odgovara zavjetrina izvan mrazišta s kasnim proljetnim mrazevima. Za soliter se ostavlja razmak od najmanje 4–5 m od drugih drvenastih biljaka, a u slobodnijoj živici razmak sadnje iznosi otprilike 1–1,5 m. Među mogućim štetnicima su lisne uši i savijači, od bolesti se u nepovoljnim godinama mogu pojaviti krastavost ili pepelnica, no zaštita je potrebna samo iznimno.

Autor: Kristýna | Revizija: 21.05. 2026

Više na:  Upute za uzgoj jabuka