Sivkasti karanfil 'Feuerhexe' - Dianthus gratianopolitanus 'Feuerhexe' Dianthus gratianopolitanus 'Feuerhexe'

Detaljan opis proizvoda

Sivkasti karanfil 'Feuerhexe' - potječe s vapnenastih, sunčanih padina i stjenovitih izdanaka srednje i zapadne Europe, gdje raste u plitkim tlima koja se brzo isušuju. Kultivar 'Feuerhexe' ubraja se među provjerene kultivare za kamenjare s gustim, jastučastim habitusom. Razvija uske, linearne listove sivozelenog do srebrnastog tona koji ostaju djelomično zimzeleni. U vrijeme cvatnje iznad listova se uzdižu kratke stabljike s jednostavnim, duboko urezanim cvjetovima. Cvjetovi su zasićene ružičaste do karminske boje i nježnog začinskog mirisa koji je najizraženiji za toplog vremena. Biljka je medonosna, a u kompoziciji se lijepo slaže s vrstama roda Aurinia, niskim žednjacima, majčinom dušicom ili lavandom. Ističe se i kao obrub gredica s trajnicama, gdje donosi stalnu strukturu i prirodan prijelaz između kamena i nasada. Preporučeni razmak sadnje je 30–35 cm, što odgovara otprilike 8–11 biljaka po m².

Uzgoj: U našim uvjetima najbolje uspijeva na punom suncu, u zavjetrini i toploj mikroklimi uz zidić ili na blagoj padini, gdje se nasad nakon kiše brzo osuši. Prikladno je lagano, pjeskovito-ilovasto do šljunkovito tlo s dobrom drenažom, kod vrsta za kamenjare s većim udjelom kamene drobine. Preporučeni pH obično se kreće otprilike od 6,8 do 8,2. Zalijevanje je nakon ukorjenjivanja umjereno, a između zalijevanja supstrat se ostavlja da se prosuši jer prevlaživanje potiče trulež korijenova vrata. Gnojidba je štedljiva, u proljeće uglavnom dostaje mala količina uravnoteženog gnojiva. Ocvale stabljike se uklanjaju, a nakon glavne cvatnje nasad se često lagano podreže kako bi se zgusnuo. Prikladniji je mineralni malč, primjerice sitni šljunak, jer organski malčevi zadržavaju vodu. U posudi se pokazao propusni supstrat s dodatkom drobine i drenažni sloj, a zimi zaštićen položaj kako posuda ne bi stajala u vodi. Sadnja iz kontejnera najčešće se provodi od ožujka do studenoga, u hladnijim područjima prednost se daje proljeću. Otpornost na mraz kod otpornih vrsta trajnica kreće se otprilike od -20 do -34 °C, a presudna je zimska vlaga. Za početnike se preporučuje povišeno stanište, zalijevanje uz korijen i prozračan razmak sadnje od 20–30 cm, kod širih busena 30–40 cm, što odgovara otprilike 10–25 biljaka po m² ovisno o kultivaru. Nakon ukorjenjivanja karanfili su otporni na sušu, no pri dugotrajnom stresu slabije zameću pupoljke. Od bolesti se mogu pojaviti pepelnica i pjegavosti, od štetnika lisne uši i tripsi, a u suši i grinje.

Autor: Kristýna | Revizija: 20.01. 2026