Sivi klinčić 'Siurpryza' - Dianthus gratianopolitanus 'Siurpryza' Dianthus gratianopolitanus 'Siurpryza'

Detaljan opis proizvoda

Sivi klinčić 'Siurpryza' - europska kamenjarka s toplih, kamenitih padina i vapnenačkih stijena, gdje raste u plićim tlima iz kojih voda brzo otječe. Kultivar 'Siurpryza' oblikuje gust, jastučast busen uskih, sivozelenih do srebrnastih listova, u zrelosti visok otprilike 10–15 cm i širok 25–30 cm. U svibnju i lipnju iznad lišća izrastaju kratke stabljike s punim, resastim cvjetovima u ružičasto-ljubičastim tonovima, a promjer cvijeta iznosi oko 2,5–3,5 cm. Miris je začinski, tipičan za klinčiće, i u toplim danima privlači pčele i bumbare. Nakon cvatnje ostaje dekorativan srebrnasti sag koji ističe kamene rubove i lijepo se slaže sa žednjacima, gromotuljama, lavandom i niskim kaduljama. Biljka nema trnova ni otrovnih dijelova, u vrtu se širi polako zgušnjavanjem busena i često ostaje djelomično zimzelena. Čaška je cjevasta s pricvjetnim listovima pri dnu, a cvjetovi se otvaraju postupno, pa jastučić djeluje ritmično. Puni cvjetovi prikladni su za male aranžmane u kojima dolazi do izražaja i njihov miris. U vrtnim kompozicijama dobro se pokazuje sadnja u ponavljajućim skupinama koje stvaraju svijetli pojas uz stazu ili između kamenja, a lišće je dekorativno i izvan vremena cvatnje. Busen s vremenom odrvenjava pri dnu, što je kod roda Dianthus uobičajeno, a uz odgovarajuću drenažu na staništu ostaje niz godina bez gubitka oblika.

Uzgoj: U našim uvjetima najbolje se uzgaja na punom suncu, u zavjetrini i toploj mikroklimi uz zidić ili na blagoj padini, gdje se biljke nakon kiše brzo osuše. Prikladno je lagano, pjeskovito-ilovasto do šljunkovito tlo s dobrom drenažom, a kod kamenjarskih vrsta s većim udjelom kamene sitneži. Preporučeni pH obično se kreće otprilike od 6,8 do 8,2. Nakon ukorjenjivanja zalijevanje je umjereno, supstrat se između zalijevanja ostavlja da se prosuši, jer prevlaživanje potiče trulež korijenova vrata. Gnojidba je štedljiva, u proljeće je uglavnom dovoljna mala doza uravnoteženog gnojiva. Ocvale stabljike se uklanjaju, a nakon glavne cvatnje biljke se često lagano podrezuju kako bi se zgušnjavale. Prikladniji je mineralni malč, primjerice sitni šljunak, jer organski malčevi zadržavaju vodu. U posudi se dobro pokazuje propusni supstrat s dodatkom sitneži i drenažnim slojem, a zimi zaštićen položaj kako posuda ne bi stajala u vodi. Sadnja iz kontejnera najčešće se provodi od ožujka do studenog, a u hladnijim položajima prednost se daje proljeću. Otpornost na mraz kod otpornih vrsta trajnica kreće se otprilike od -20 do -34 °C, a presudna je obično zimska vlaga. Početnicima se preporučuje povišeno stanište, zalijevanje uz korijen i prozračan razmak sadnje od 20–30 cm, kod širih busenova 30–40 cm, što odgovara otprilike 10–25 biljaka po m² ovisno o kultivaru. Nakon ukorjenjivanja klinčići su otporni na sušu, no pri dugotrajnom stresu slabije zameću pupoljke. Od bolesti se mogu pojaviti pepelnica i pjegavosti lista, od štetnika lisne uši i tripsi, a u suši i crveni pauci.

 Autor: Kristýna | Revizija: 25.02. 2026