Sivi karanfil - Dianthus webbianus Dianthus webbianus

Detaljan opis proizvoda

Sivi karanfil - omiljena kamenjarka za svaki vrt. Prirodna vrsta karanfila iz porodice klinčićevki, čije prirodno područje rasprostranjenosti leži u Turskoj. U prirodi naseljava sunčane stjenovite izdanke i pukotine među kamenjem, često na vapnenastim podlogama s vrlo malo humusa, gdje je presudno brzo otjecanje vode. U vrtu oblikuje guste, jastučaste busene s uskim, bodljikavim sivozelenim listovima. Visina se obično kreće oko 4–10 cm, dok širina nasada može doseći približno 30–40 cm. U lipnju i srpnju iznad lišća pojavljuju se pojedinačni ružičasti cvjetovi na kratkim stapkama, privlačni pčelama i drugim oprašivačima. Zahvaljujući kompaktnom habitusu primjenjuje se u kamenjarima, suhozidima, kamenim koritima i kao nizak rub šljunčanih gredica, gdje se lijepo nadopunjuje sa žednjacima, niskom majčinom dušicom, aurinijama i patuljastim travama. Biljka nema trnove, a bodljikavost uzrokuju ukrućeni listovi. Vrlo lijepo dolazi do izražaja u posudama. Može se kombinirati s drugim vrstama i jastučastim trajnicama.

Uzgoj: U našim uvjetima najbolje uspijeva na punom suncu, u zavjetrini i toploj mikroklimi uz zidić ili na blagoj padini, gdje se nasad nakon kiše brzo osuši. Prikladno je lagano, pjeskovito-ilovasto do šljunkovito tlo s dobrom drenažom, a kod kamenjarskih vrsta s većim udjelom kamene drobine. Preporučeni pH obično iznosi približno 6,8–8,2. Nakon ukorjenjivanja zalijevanje je umjereno, supstrat se između zalijevanja ostavlja da se prosuši, a prevlaživanje potiče trulež korijenova vrata. Gnojidba je štedljiva, u proljeće uglavnom dostaje mala doza uravnoteženog gnojiva. Ocvali se izboji uklanjaju, a nakon glavne cvatnje nasad se često lagano podreže kako bi se zgusnuo. Prikladniji je mineralni malč, primjerice sitni šljunak, jer organski malčevi zadržavaju vodu. U posudi se dobro pokazuje propusni supstrat s dodatkom drobine i drenažnim slojem, a zimi zaštićen položaj kako posuda ne bi stajala u vodi. Sadnja iz kontejnera najčešće se provodi od ožujka do studenoga, a na hladnijim položajima prednost se daje proljeću. Otpornost na mraz kod otpornih vrsta trajnica kreće se približno oko -20 do -34 °C, a presudna je zimska vlaga. Početnicima se preporučuje povišeno stanište, zalijevanje uz korijen i prozračan razmak sadnje od 20–30 cm, kod širih busena 30–40 cm, što odgovara otprilike 10–25 biljaka po m², ovisno o kultivaru. Nakon ukorjenjivanja karanfili su otporni na sušu, no pri dugotrajnom stresu slabije zameću pupoljke. Od bolesti se mogu pojaviti pepelnica i pjegavosti lista, od štetnika lisne uši i resičari, a u suši i crveni pauci.

Autor: Kristýna | Revizija: 06.01. 2026