Sivi karanfil 'Dobromierz' - Dianthus gratianopolitanus 'Dobromierz' Dianthus gratianopolitanus 'Dobromierz'

Detaljan opis proizvoda

Sivi karanfil 'Dobromierz' - ubraja se među klasične kamenjarke srednje Europe, prilagođene suncu, vjetru i plitkim tlima na vapnencu. Kultivar 'Dobromierz' oblikuje nizak, gust jastučić od uskih, sivozelenih listova i brzo povezuje rubove gredica i pukotine među kamenjem. U svibnju i lipnju iznad lišća izrastaju kratke stabljike s ružičastim cvjetovima promjera oko 2–3 cm, često nježnog mirisa na klinčić. Biljka obično ostaje visoka 10–15 cm i široka 25–35 cm, a zahvaljujući zimzelenom lišću ukrasna je tijekom cijele godine. Primjenu nalazi u kamenjarima, na suhozidima, u šljunčanim sadnjama i u posudama, gdje dobro podnosi vjetar i sunce. U kompozicijama se dokazao uz gromotulje (Aurinia), iberise, žednjake i niske trave. Cvjetovi privlače oprašivače, a biljka nema trnova. Preporučeni razmak sadnje je 25–30 cm, približno 11–15 biljaka po m².

Uzgoj: U našim uvjetima najbolje uspijeva na punom suncu, u zavjetrini i toplom mikroklimatu uz zidić ili na blagoj padini, gdje se nasad nakon kiše brzo osuši. Pogodno je lagano, pjeskovito-ilovasto do šljunkovito tlo s dobrom drenažom, kod kamenjarskih vrsta s većim udjelom kamene drobine. Preporučeni pH obično se kreće otprilike od 6,8 do 8,2. Nakon ukorjenjivanja zalijevanje je umjereno, a supstrat se između dva zalijevanja ostavlja da se prosuši, jer prevlaživanje potiče truljenje korijenova vrata. Gnojidba je štedljiva, u proljeće uglavnom je dovoljna niska doza uravnoteženog gnojiva. Ocvale stabljike se uklanjaju, a nakon glavne cvatnje nasad se često lagano podreže kako bi se zgusnuo. Prikladniji je mineralni malč, primjerice sitni šljunak, jer organski malčevi zadržavaju vodu. U posudi se dokazao propustan supstrat s dodatkom drobine i drenažni sloj, a zimi zaštićen položaj kako posuda ne bi stajala u vodi. Sadnja iz kontejnera najčešće se provodi od ožujka do studenog, a u hladnijim položajima prednost se daje proljeću. Otpornost na mraz kod otpornih vrsta trajnica kreće se otprilike od -20 do -34 °C, a presudna je zimska vlaga. Početnicima se preporučuje povišeno stanište, zalijevanje uz korijen i prozračan razmak sadnje od 20–30 cm, kod širih busenova 30–40 cm, što odgovara otprilike 10–25 biljaka po m² ovisno o kultivaru. Nakon ukorjenjivanja karanfili su otporni na sušu, no pri dugotrajnom stresu slabije zameću pupoljke. Od bolesti se mogu pojaviti pepelnica i pjegavosti, od štetnika lisne uši i resičari, a u suši i crveni pauci.

Autor: Kristýna | Revizija: 20.01. 2026