Sitni zvončić 'Elizabeth Oliver' - Campanula cochleariifolia 'Elizabeth Oliver' Campanula cochleariifolia 'Elizabeth Oliver'

Detaljan opis proizvoda

Sitni zvončić 'Elizabeth Oliver' - trajnica s podankom iz porodice zvončića, podrijetlom iz europskih planina od Pireneja preko Alpa do Karpata. U prirodi raste u kamenim pukotinama, na siparima i vapnenačkim podlogama, gdje se tankim podancima širi u niske sagove. Kultivar 'Elizabeth Oliver' punocvjetna je selekcija, navodi se i kao 'Flore Pleno', sa sitnim, povijenim zvončićima kod kojih se dio prašnika pretvara u latice, pa biljka obično ne stvara sjeme i održava se dijeljenjem. Tvori guste rozete malih, okruglasto jajastih do žličastih listova sitno nazubljena ruba, svježe zelene boje, koje u blagim zimama djelomično ostaju na biljci. U vrijeme cvatnje doseže visinu od približno 10–15 cm, a u širinu se razrasta na otprilike 25–45 cm. Od lipnja do kolovoza iznad lišća izdižu se kratke, žilave stapke s mnoštvom punih zvončića u nijansi svijetle lila do lavandinoplave boje. Cvjetovi pružaju pelud i nektar te ih rado posjećuju pčele i bumbari. U kompoziciji se dobro kombinira s aubrecijama, žednjacima, majčinom dušicom, kamenikama i niskim travama, gdje stvara nježan prijelaz između kamena i gredice.

Uzgoj:  Najbolje uspijeva na sunčanom položaju ili u svijetloj polusjeni s dobrim strujanjem zraka. Ključna je drenaža, a odgovara mu šljunkovito do kamenito tlo s dodatkom humusa, idealno blago lužnato do neutralno, pH 6,5–7,5. U posudama se pokazao dobrim dodatak perlita ili drobljene lave. U težim tlima obično se dodaje krupni pijesak ili šljunak, a zimi mu smeta prevlaživanje oko korijenova vrata. Zalijevanje je potrebno uglavnom nakon sadnje i tijekom dugih sušnih razdoblja, dok trajno vlažan položaj povećava rizik od truljenja. Gnojidba treba biti umjerena, primjerice tanki sloj komposta u proljeće, kako jastučić ne bi tjerao mekane izboje. Ocvali cvjetni izboji obično se uklanjaju kako bi jastučić ostao kompaktan, a dijeljenje busena provodi se u proljeće ili krajem ljeta. Otpornost na mraz u kontinentalnoj Hrvatskoj navodi se do približno -23 °C, osjetljivije su mlade sadnice u vlažnoj zimi, pa se preporučuje sadnja na povišeno mjesto ili u posudu s drenažnim slojem. Vrijeme sadnje obično se planira od ožujka do listopada, a u planinskim krajevima često se bira proljeće kako bi se biljke do zime dobro ukorijenile. Razmak sadnje od 25–30 cm odgovara otprilike 9–12 biljaka po m². Od mogućih problema javljaju se puževi na mladim izbojima i gljivične pjegavosti pri dugotrajnoj vlazi. Zimi niska rozeta ostaje vidljiva među kamenjem, a u proljeće brzo ponovno zameće pupoljke.

Autor: Nikol | Revizija: 19.1. 2026