Sitkanska smreka 'Tenas' Picea sitchensis 'Tenas'

Detaljan opis proizvoda

Sitkanska smreka 'Tenas' - kultivar se odlikuje iznimno sporim, gotovo patuljastim rastom. Za deset godina obično doseže visinu od oko 30 do 40 centimetara uz sličnu širinu, a habitus mu je izuzetno gust, široko jastučast do polukuglast. Kratke, krute i oštro šiljaste iglice s gornje su strane upadljivo srebrnastoplave, dok se na donjoj strani ističu izražene bijele pruge puči. Takav spoj boja pod sunčevim zrakama stvara jedinstven vizualni učinak, pa cijela biljka djeluje kao da je nježno prekrivena injem ili blista srebrnim sjajem. U vrtnoj arhitekturi primjenjuje se prije svega kao upečatljiv soliter na malim površinama, kao nezamjenjiv naglasak kamenjara i vrištine ili kao trajan, cijele godine ukrasan element u posudama na terasama i balkonima. Zahvaljujući neobičnoj gustoći i pravilnom, zrakastom grananju ovaj kultivar desetljećima zadržava uredan, geometrijski precizan oblik bez potrebe za zahvatima. U kompozicijama izvrsno nadopunjuje niske trajnice, vrijesak ili crnjušu, kojima daje potreban vertikalni i strukturni kontrast, koji osobito dolazi do izražaja uz tamnije nijanse lišća drugih vrtnih drvenastih biljaka.

Sitkanska smreka veliko je zimzeleno stablo iz skupine četinjača koje naraste do 80 m visine i oko 5 m opsega debla. Riječ je o daleko najvišoj smreci, a potječe iz Sjeverne Amerike. Izvan prirodnog areala cijeni se zbog brzog rasta i prilagodljivosti siromašnim tlima na kojima drugo drveće ne može rasti. U idealnim uvjetima može godišnje narasti i do metar i pol. Krošnja mladih stabala široka je i stožasta, a starenjem poprima valjkast oblik. Ima zanimljive češere koji su u početku zeleni ili crvenkasti, a dozrijevanjem postaju blijedosmeđi. Iglice su joj kraće, ne previše bodljikave, sa srebrnastozelenim odsjajem. Uzgaja se u brojnim kultivarima. Posebno su ukrasni kultivari sa sivim ili plavosivim iglicama, osobito u vrijeme listanja, jer njihove mlade izbojke krasi lijep zaobljen oblik koji slobodno može konkurirati najljepšim cvatućim listopadnim grmovima. Razmjerno dobro raste i u onečišćenom zraku velikih gradova i u blizini tvornica, čak i na vrlo siromašnim tlima na kojima drugim četinjačama ne uspijeva.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na položaju na punom suncu, koji potiče intenzivnu obojenost proljetnih prirasta i kompaktan rast krošnje. Tlo treba biti plodno, srednje teško do ilovasto-pjeskovito, dobro propusno i stalno umjereno vlažno, ali ne dugotrajno prevlažno. Najviše joj odgovaraju kisela do blago kisela tla, otprilike u rasponu pH 5–6,5, pa se u sadnu jamu često dodaje treset ili četinjasta stelja. Oko korijenove grude preporučuje se malč od kore, koji ublažava kolebanja temperature i isušivanje tla te ujedno štiti plitak korijenov sustav. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u toplim i sušnim razdobljima pogoduje im redovito zalijevanje, osobito u prve dvije do tri godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja smreka podnosi kratkotrajnu sušu, no dugotrajna suša uzrokuje sušenje vrhova izboja, osobito u gradskom okruženju. Otpornost kultivara na mraz iznosi približno do –26 °C, u uobičajenim zimama u nizinama i pobrđu zimska zaštita nije potrebna, a mlade biljke u posudama bolje prezimljuju u zavjetrini ili kad se posuda ukopa u tlo. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljna jednokratna doza gnojiva za ukrasne četinjače, koja potiče ujednačen rast bez pretjeranog izduživanja izboja. Rez se ograničava na uklanjanje suhih, promrzlih ili oštećenih grana, a temeljno oblikovanje nije potrebno. Od bolesti se u nepovoljnim uvjetima mogu pojaviti gljivične pjegavosti iglica, a od štetnika ponajprije grinje paučinari ili lisne uši, čiju pojavu znatno smanjuju prozračan položaj, ujednačena vlažnost i izbjegavanje pretjerane gnojidbe dušikom. Pri skupnoj sadnji preporučuje se razmak sadnje od najmanje 2,5–3 m između pojedinih biljaka ili većih drvenastih biljaka, kako bi kultivar imao dovoljno prostora za razvoj punog oblika i boje.

Autor: Nikol | Revizija: 15.6. 2026