Sirijski hibiskus 'Mathilde' Hibiscus syriacus 'Mathilde'

Detaljan opis proizvoda

Sirijski hibiskus 'Mathilde'  - listopadan, uspravno rastući grm iz porodice sljezovki, podrijetlom iz toplijih krajeva istočne Azije, gdje vrsta raste na sunčanim padinama i rubovima šikara. U vrtovima umjerenog pojasa kultivar 'Mathilde' oblikuje gust grm visok približno 2-3 m i širok 1,2-2 m, s fino razgranatim izbojima i trodijelnim, tamnozelenim listovima koji u jesen poprimaju žutu boju. Od srpnja do rujna na ovogodišnjim izbojima razvija velike cvjetove promjera približno 8-10 cm, nježne ružičastobijele boje s izraženim vinskocrvenim okom iz kojega se u latice pružaju kratke zrake. Cvjetovi su jednostruki do blago puni, zdjeličasti i lijepo se ističu na tamnom lišću. Zahvaljujući postupnom zametanju pupoljaka cvjeta veći dio ljeta, a rado ga posjećuju pčele i leptiri. U manjim vrtovima primjenjuje se kao soliter, u skupinama s ukrasnim travama ili ružama, a prikladan je i za slobodno rastuće cvatuće živice, u kojima donosi boju u vrijeme kada većina grmova već odcvjeta. U prostranijim posudama na zaštićenim terasama djeluje kao upečatljiv naglasak s kasnoljetnom cvatnjom i nadopunjuje mediteranski intonirane kompozicije s lavandom ili kaduljom.

Sirijski hibiskus poznat i kao sirijska ruža, listopadan je grm iz porodice sljezovki. Ova vrsta hibiskusa potječe iz istočne Azije. Obično doseže visinu od približno 2 do 4 m, što ovisi o pojedinom kultivaru i uvjetima uzgoja. Listovi su naizmjenični, tamnozeleni, srcolikog ili ovalnog oblika s nazubljenim rubovima. Cvjetovi su iznimno lijepi i veliki, a mogu biti bijele, ružičaste, plave ili ljubičaste boje. Karakterizira ih cjevasto središte s istaknutim prašnicima i latice oko njega. Pojavljuju se u ljetnim mjesecima, od srpnja do rujna, ovisno o kultivaru i klimatskim uvjetima. Omiljen je vrtni grm zbog svoje dekorativne cvatnje. Dobro se primjenjuje kao soliter ili u živicama, a prikladan je i za uzgoj u posudama, na krovnim vrtovima i terasama. Izvrstan je primjer skromne biljke koja se ističe otpornošću u različitim uvjetima, idealan izbor za sva sunčana staništa.

Uzgoj: Preporučuje se sunčan, topao položaj u zavjetrini, primjerice južna ili jugozapadna strana kuće ili zaštićena dvorišta. Tlo treba biti ilovasto do ilovasto-pjeskovito, umjereno vlažno, dobro propusno i bogato humusom. Hibiskus podnosi pH od blago kiselog do blago lužnatog, uključujući tla s višim udjelom vapna. Pri sadnji se često dodaje kompost ili dobro razgrađeni stajski gnoj, a na teškim tlima pomaže umiješati šljunak ili krupni pijesak radi boljeg otjecanja vode. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a u hladnijim krajevima prednost se daje proljetnom terminu kako bi se grm stigao ukorijeniti prije zime. Za živice se u pravilu odabire razmak sadnje 0,8-1,2 m, a kao soliter treba oko 2-3 m prostora. Zalijevanje je najvažnije u prvoj godini nakon sadnje i tijekom duljih sušnih razdoblja, a između zalijevanja tlo treba blago prosušiti. Svakogodišnja proljetna gnojidba kompostom ili gnojivom za cvatuće grmove potiče stvaranje cvjetnih pupova. Rez se provodi krajem zime ili rano u proljeće, kada se uklanjaju slabe, promrzle ili ukrštene grane, a prošlogodišnji izboji mogu se skratiti za trećinu do polovice. Mladim biljkama odgovara zimski malč u podnožju grma. Hibiskus je otporan, no pri dugotrajnoj suši mogu se pojaviti lisne uši ili crveni pauci koji slabe najmlađe izboje. Na dobro odabranom položaju riječ je o dugovječnoj drvenastoj biljci koja traži malo održavanja i pouzdano cvjeta ljeti.

Autor: Jana | Revizija: 2.12.2025