Sieboldov jaglac - Primula sieboldii Primula sieboldii

Detaljan opis proizvoda

Sieboldov jaglac  - potječe iz istočne Azije, osobito iz Japana i susjednih područja, gdje raste na vlažnijim livadama, u rijetkim šumama i uz vodotoke. U vrtu se ubraja među vrste nježnog, gotovo akvarelnog izraza. Iz prizemne rozete izrastaju dugih peteljki široko jajasti do srcoliki listovi s finim dlačicama i narovašenim rubom. U vrijeme cvatnje, obično u svibnju i lipnju, podižu se tanke stabljike visoke približno 20–30 cm koje nose rahle štitce s 5–15 cvjetova. Cvjetovi imaju plosnat vjenčić s dublje urezanim režnjevima, a boja varira od ružičaste preko lila do bjelkastih nijansi. Nakon cvatnje često prelazi u ljetno mirovanje i lišće se može djelomično ili potpuno povući, što ga čini idealnim partnerom za trajnice koje nastupaju kasnije, primjerice hoste, paprati ili heuhere. U prirodno usklađenim nasadima dobro se kombinira i s potočnicama, proljetnim lukovicama i niskim travama. Vrstu oprašuju kukci, a u vrijeme cvatnje djeluje kao tih, ali jasan znak proljeća. Prikladan je i za uzgoj u posudama.

Uzgoj: Kao stanište se pokazuje polusjena do svijetle sjene, s višom vlagom zraka i bez ljetnog pregrijavanja. Najprikladnije je dublje, humusno i propusno tlo, stalno umjereno vlažno, s pH približno 5,5–7. Na punom suncu uspijeva samo uz stalnu vlagu i hladniji supstrat. Sadnja se provodi u proljeće od ožujka do svibnja ili u jesen u rujnu i listopadu. Razmak sadnje od oko 25–30 cm obično dovodi do brzog sklapanja nasada, a za površinsku sadnju računa se približno 9–12 biljaka po m². Zalijevanjem se održava ravnomjerna vlaga jer se pri isušivanju biljka brže povlači i cvatnja se skraćuje, dok prevlaživanje bez drenaže povećava rizik od truleži korijenova vrata. Gnojidba je umjerena, prikladan je proljetni dodatak komposta ili lisnog komposta, a malč pomaže stabilizirati vlagu. Rez se ograničava na uklanjanje ocvalih stabljika i eventualno čišćenje listova, a ljeti se često pokaže prirodno povlačenje, pa se prostor popunjava kasnije tjerajućim trajnicama. Dijeljenje busena najčešće se provodi nakon cvatnje ili krajem ljeta, kada se obnovi korijenov sustav i rozete zgusnu. Uzgoj u posudi moguć je u dubljoj posudi s drenažom i supstratom bogatim humusom koji se ljeti ne isušuje. Otpornost zrelih biljaka na mraz u našim uvjetima navodi se približno do −25 °C, kod podanaka u zemlji pouzdana je i pri duljim mrazevima, a kod svježe posađenih biljaka za golomrazice pomaže lagana zimska zaštita od grana četinjača. Od štetnika se mogu pojaviti puževi golaći i lisne uši, a pri zgusnutom nasadu i pjegavost lista, pa se kao prevencija preporučuje prozračno stanište i zalijevanje uz korijen.

Autor: Kristýna | Revizija: 06.02. 2026