Sibirski graškovac 'Walker' Caragana arborescens 'Walker'

Detaljan opis proizvoda

Sibirski graškovac 'Walker' - viseći kultivar uzgojen u Kanadi kao križanac kultivara 'Pendula' i 'Lorbergii'. Selekcija je nastala na istraživačkoj stanici Morden u Manitobi, a raširila se zahvaljujući odabiru profesora J. Walkera. U praksi se gotovo uvijek prodaje cijepljen na deblu, pa ukupna visina ovisi o visini podloge, dok krošnja stvara usku, kišobranasto povijenu formu. Nježno perasti listovi svijetlozelene su boje, izgleda nalik paprati, a ljeti djeluju poput laganog vela. U svibnju i lipnju na povijenim izbojima pojavljuju se žuti leptirasti cvjetovi, nakon kojih se mogu razviti svijetlozelene do slamnato žute mahune duge otprilike 3–6 cm. Riječ je o drvenastoj biljci iz porodice mahunarki koja veže dušik iz zraka i dobro podnosi siromašnija tla. Primjenjuje se kao soliter u predvrtu, u šljunčanim gredicama i uz modernu arhitekturu, gdje nježna tekstura lišća ublažava tvrde linije kamena i betona. U zrelosti se najčešće računa s visinom od 1,5–2 m i širinom od 1,5–2,5 m, a kod viših debala krošnja može biti postavljena više, no povijene grane ostaju jednake. Mladice su maslinastozelene do žućkaste, a zimi dolazi do izražaja grafička silueta povijenih grana. Listovi u jesen žute i otpadaju, pa kultivar izmjenjuje lagan ljetni izgled s čistom zimskom linijom.

Uzgoj: Najbolje mu odgovara puno sunce, u polusjeni je krošnja rjeđa, a cvatnja slabija. Najbolje raste u propusnom, umjereno hranjivom tlu s dobrom drenažom, podnosi i suše položaje te alkalnu podlogu, orijentacijski pH 6,0–8,5. Dugotrajno prevlažno tlo povećava rizik od truleži korijena. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenoga, a kod cijepljenih stabalaca u prvim je godinama preporučljivo vezanje uz kolac. Rez se obično provodi krajem zime ili rano u proljeće skraćivanjem povijenih izboja radi održavanja oblika, a redovito se uklanjaju izboji iz podloge. Za slobodan rast ostavlja se razmak sadnje od otprilike 1,5–2,5 m, ovisno o očekivanoj širini krošnje. Odrasle biljke u našim su uvjetima vrlo otporne na mraz, obično do oko -40 °C, dok je u posudi osjetljivija korijenova gruda, pa pomažu zimska izolacija posude i zalijevanje za vremena bez mraza. Od štetnika se mogu pojaviti lisne uši, a od bolesti pepelnica ili pjegavosti lista, obično pri dugotrajnoj suši i oslabljenoj biljci. U prvoj godini nakon sadnje važno je redovito zalijevanje, a nakon ukorjenjivanja biljka u pravilu dobro uspijeva uz same oborine. Gnojidba u proljeće dovoljna je kompostom ili blagim gnojivom za ukrasne drvenaste biljke jer višak dušika potiče slabije dozrele izboje. Malč od kore ili šljunka stabilizira vlagu. 

Autor: Nikol | Revizija: 19.2. 2026