Sibirski graškovac 'Lorbergii' Caragana arborescens 'Lorbergii'

Detaljan opis proizvoda

Sibirski graškovac 'Lorbergii' - kultivar sibirskog graškovca izrazito povijenog habitusa i fino razdijeljenog lišća koje izgledom podsjeća na listove paprati i biljci daje lagan, gotovo egzotičan karakter. U zrelosti doseže visinu 3–6 m i širinu 1,5–3 m, rast je umjereno brz, a krošnja postupno oblikuje slikovit, kaskadni oblik. Često se cijepi na deblo, čime nastaje elegantan oblik stabalca s kišobranasto povijenim granama koje se efektno spuštaju prema tlu. Listovi su neparno perasti, sastavljeni od uskih, duboko urezanih listića svijetlozelene do srednje zelene boje, a u jesen mogu poprimiti žućkaste tonove. Cvjetovi se pojavljuju od proljeća do početka ljeta, pojedinačni su ili po dva, leptirasti, intenzivno žuti i dugi oko 2 cm te lijepo kontrastiraju s nježnom strukturom lišća. Nakon cvatnje razvijaju se uske mahune sa sjemenkama. Biljka nije otrovna. Odlikuje se visokom otpornošću na mraz do −40 °C i dobrom tolerancijom na sušu i gradske uvjete, uključujući onečišćen zrak. U vrtnoj kompoziciji djeluje kao upečatljiv soliter, a primjenjuje se i u skupnoj sadnji, na šljunčanim gredicama ili kao arhitektonski element lagane, prozračne krošnje.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, podnosi i laganu polusjenu, no najobilnije cvjeta na toplom, otvorenom položaju. Zahvaljujući elastičnim granama prikladan je i za vjetrovita mjesta kao vjetrobran, a u prvim godinama pomažu zavjetrina i malč protiv oscilacija vlage. Odgovara mu i siromašnije te kamenito tlo, ključna je dobra drenaža jer u teškom glinastom tlu raste opasnost od truleži korijena. Optimalni pH je oko 6,0–8,0, a podnosi i lužnatija tla. Nakon sadnje korijenova gruda održava se umjereno vlažnom, a nakon ukorjenjivanja biljka je vrlo otporna na sušu pa je zalijevanje potrebno samo tijekom duljih sušnih razdoblja. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljan kompost ili mala količina složenog gnojiva. Kao drvenasta biljka iz porodice mahunarki veže dušik iz zraka, stoga se ne preporučuje pretjerana gnojidba dušikom. Rez se provodi u rano proljeće ili nakon cvatnje, održavajuće skraćivanje potiče zgušnjavanje, a dobro podnosi i pomlađivanje dubljim rezom. Malč od kore ili sječke stabilizira tlo i suzbija korov. Sadnja se provodi od ožujka do svibnja ili od rujna do studenog. Cvjeta obično u svibnju i lipnju žutim leptirastim cvjetovima, a mahune najčešće dozrijevaju u kolovozu i rujnu. Otpornost na mraz odraslih biljaka navodi se otprilike od -35 do -40 °C, u nekim opisima i do oko -45 °C, dok su mlade biljke osjetljivije na golomrazicu. Uzgoj u posudi moguć je samo kratkoročno kod manjih kultivara, uz veliku posudu, drenažu i zimsku zaštitu korijena od promrzavanja. Za početnike je važno izbjegavati prevlaživanje i sjenu. Od bolesti se mogu pojaviti pepelnica ili pjegavost lišća, od štetnika lisne uši, a u prevlažnim tlima trulež korijena. Preporučeni razmak sadnje je 1,5–2,5 m za slobodno rastući grm, a za živicu oko 0,6–1,0 m, ovisno o željenoj gustoći.

Autor: Lucie | Revizija: 23.2. 2026