Sibirska perunika 'Shaker's Prayer' Iris sibirica 'Shaker's Prayer'

Detaljan opis proizvoda

Sibirska perunika 'Shaker's Prayer' - pripada bezbradim perunikama iz skupine Iris sibirica, vrste rasprostranjene u Europi i umjerenom pojasu Azije, gdje raste na vlažnijim livadama, u jarcima i riječnim dolinama. U ponudi je u posudi i kao dijeljeni podanak. Kultivar je uzgojila Carol Warner, registriran je 1989. godine, a u promet je dospio početkom 90-ih godina. U vrtu tvori kompaktan do blago šireći busen koji u zrelosti obično doseže širinu od približno 40–60 cm. Uski, srednje zeleni listovi podsjećaju na nježnu travu i ostaju lijepi i nakon cvatnje. Stabljike su čvrste, obično visine 80–110 cm, a na jednoj se stabljici postupno otvara do 4–5 cvjetova. U svibnju i lipnju nosi cvjetove promjera približno 6–8 cm, kojima su unutarnje latice modroljubičaste i uspravne, dok vanjske latice imaju bijelu podlogu s nježnim ljubičastim žilicama i izraženim žutim okom pri dnu. Šara djeluje poput akvarela koji se mijenja ovisno o svjetlu i jutarnjoj rosi. Miris nije izražen, no biljka se ističe šarom i čistoćom oblika. Cvjetove posjećuju oprašivači, osobito pčele. Primjenu nalazi uz vodene elemente, u prirodnim sadnjama i na gredicama s trajnicama uz graničice, ukrasne trave, iglice ili plamence, gdje unosi okomitu liniju i nježan pokret lišća. Cvjetovi su prikladni i za rez, a u vazi obično traju nekoliko dana. Biljka nije prikladna za konzumaciju djeci i kućnim ljubimcima, a pri rukovanju se preporučuje osnovni oprez.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, u zavjetrini i u toplijoj mikroklimi. Kod perunika s podancima tipa Iris × germanica ključni su propusno tlo i drenaža, jer zimsko prevlaživanje potiče trulež podanaka. Prikladna je ilovasto-pjeskovita do šljunkovita zemlja s pH 6,5–7,5, a kod perunika koje vole vlagu, poput Iris sibirica, podnosi se i pH oko 5,5–6,5 te ravnomjerno vlažna gredica. Zalijevanje je kod tipova koji podnose sušu umjereno, samo tijekom ukorjenjivanja i duže suše, dok je kod vrsta koje vole vlagu važna stalna vlažnost bez prevlaživanja. Gnojidba je umjerena, u proljeće se primjenjuje kompost ili gnojivo s višim udjelom kalija i fosfora, jer višak dušika potiče rast lišća nauštrb cvjetova. Nakon cvatnje cvjetne stabljike uklanjaju se pri dnu, a listovi se ostavljaju do jeseni i tada skraćuju na 10–15 cm. Malč se bira prema skupini: kod perunika s podancima prikladniji je mineralni šljunak, jer organski malč preko podanaka zadržava vlagu. Pri sadnji gornji dio mesnatog podanka mora ostati u razini s površinom tla. Podanci se najčešće sade od srpnja do rujna, odnosno u ožujku i travnju, a lukovičaste perunike sade se u rujnu i listopadu. Cvatnja obično pada u svibanj i lipanj, a kod remontantnih kultivara dio cvjetova može se pojaviti i u kolovozu i rujnu. Otpornost na mraz ovisno o skupini obično se kreće otprilike od -20 do -35 °C, a osjetljivija je kombinacija mraza i vlage. U posudi se koristi mineralniji supstrat, debeli drenažni sloj i zimska zaštita od kiše. Početnicima pomaže dijeljenje busena svake 3–4 godine i rjeđi razmak sadnje od 30–45 cm. Najčešći problemi su pjegavost lišća i trulež podanaka, od kukaca lisne uši i tripsi, a u proljeće i puževi golaći.

Više na:  Upute za uzgoj lukovičastog bilja