Sibirska perunika 'Blue Moon' - Iris sibirica 'Blue Moon' Iris sibirica 'Blue Moon'

Detaljan opis proizvoda

Sibirska perunika 'Blue Moon' - potječe s vlažnijih livada, riječnih nizina i šumskih rubova umjerenog pojasa Europe i zapadne Azije, gdje raste u tlima bogatijima humusom. Kultivar 'Blue Moon' predstavila je 1952. godine uzgajivačica Elizabeth Scheffy. Oblikuje kompaktne, guste busene uskih, mačolikih listova koji narastu približno 60–80 cm i zadržavaju uspravan oblik i nakon kiše. U zrelosti busen je širok oko 45–60 cm, a u vrijeme cvatnje doseže visinu od otprilike 80–90 cm. Od svibnja do lipnja iznad listova uzdižu se čvrste stapke s nekoliko cvjetova bez bradice, širokih 6–7 cm. Boja je plavoljubičasta do lavandasta, s nježnim tamnijim žilicama i svijetložutom šarom pri dnu vanjskih listića ocvijeća, koja cvijetu daje jasno središte. Cvjetovi su lijepi i u vazi, a miris je neizražen. Nakon cvatnje ponekad se razvijaju vitki tobolci, no ukrasni učinak ponajprije drže listovi. Biljka privlači pčele i bumbare, a pri gutanju može izazvati nadražaj, stoga se preporučuje sadnja izvan dječjih kutaka i pašnjaka. U kompoziciji se lijepo slaže s hostama, graničicama, astilbama, ukrasnim geranijima i nježnim travama, primjerice deschampsijom (Deschampsia) ili šašom. Prikladna je i za rubove jezeraca i kišne vrtove.

Uzgoj: Najpouzdanije cvjeta na punom suncu, a podnosi i polusjenu, osobito uz dovoljno vlage. Odgovara joj humusno, hranjivo tlo koje se u vrijeme tjeranja i cvatnje ne isušuje, ali bez zimskog prevlaživanja i stajaće vode. Preporučena pH vrijednost je blago kisela do neutralna, približno 6,0–7,0. Biljke se sade u proljeće ili krajem ljeta, obično od ožujka do svibnja i od kolovoza do listopada. Sadnice sibirske perunike nakon sadnje se obično brzo primaju ako je tlo prve sezone ravnomjerno vlažno. Pri skupnoj sadnji pokazao se razmak sadnje od 45–50 cm, što odgovara otprilike 4–5 biljaka po m². Nakon sadnje održava se ravnomjerna vlažnost, a površina tla često se prekriva slojem komposta debljine 2–4 cm, koji smanjuje isparavanje i postupno nadopunjuje hranjiva. Ljeti razvijen busen podnosi i kraću sušu, no dugotrajno isušivanje smanjuje zametanje pupoljaka za iduću godinu. Za uzgoj u posudi prikladna je dublja posuda s drenažom, supstrat je dobro obogatiti kompostom, a po vrućini treba računati s češćim zalijevanjem. U proljeće cvatnju potiče dodatak komposta ili uravnoteženog gnojiva s manjim udjelom dušika. Nakon cvatnje stapke se mogu ukloniti, listovi ostaju ukrasni, a u proljeće se skraćuju. Nakon 4–5 godina buseni se u pravilu zgusnu, a dijeljenje obnavlja cvatnju i vitalnost. U našim uvjetima razvijen busen otporan je na mraz približno do −34 °C. Od bolesti se pri dugotrajnom vlaženju listova može pojaviti pjegavost lista, od štetnika ponajprije puževi u proljeće, a pri dugotrajnom prevlaživanju postoji opasnost od truleži podanaka.

Autor: Kristýna | Revizija: 29.01. 2026