Sibirska borovnica 'Zojka' Lonicera kamtschatica 'Zojka'

Detaljan opis proizvoda

Sibirska borovnica 'Zojka' - otporna na mraz, rodna i krupnoplodna sorta. U našim uvjetima tvori uspravan do blago raširen grm visok približno 1,5–1,8 m i širok 1,2–1,5 m, gustih grana i sivosmeđe kore. Nasuprotni obrnuto jajoliki do eliptični listovi dugi 3–6 cm tjeraju vrlo rano u proljeće i stvaraju svježe zelenu pozadinu za proljetne cvjetove. U ožujku i travnju u pazušcima listova pojavljuju se sitni bijeli do krem cvjetovi koji dobro podnose kratkotrajne proljetne mrazeve, pa je zametanje plodova pouzdano i u promjenjivim godinama. Iz oprašenih cvjetova od kraja svibnja do lipnja dozrijevaju izdužene modroljubičaste bobe duge oko 2–3 cm i mase oko 1,5–2 g, prekrivene izraženim plavkastim maškom. Meso ploda je sočno, slatko do slatkokiselo, s notama šumske borovnice i crnog ribiza, a plodovi su prikladni za jelo u svježem stanju, zamrzavanje, deserte, džemove, sokove i voćne umake. Jestive sibirske borovnice cijenjene su zbog većeg udjela vitamina C, antocijana i drugih prirodnih pigmenata koji obogaćuju jelovnik vrlo ranim sezonskim voćem. U jestivim nasadima dobro nadopunjuje ribize, ogrozde i sitno koštičavo voće, a u manjim vrtovima koristi se i kao slobodno rastuća jestiva živica.

Uzgoj: Dugoročno podnosi zimske temperature duboko ispod −30 °C, a cvjetovi izdrže kratkotrajne proljetne mrazeve nekoliko stupnjeva ispod ništice, što omogućuje pouzdan urod i u hladnijim područjima. Najbolje uspijeva na punom suncu, gdje najobilnije zameće plodove i gdje se oni dobro obojaju. Raste i u laganoj polusjeni, no berba je tada nešto slabija. Položaj treba biti zaštićeniji, ali dobro prozračan, bez dugotrajno prevlažnog tla. Idealno je srednje teško do lakše, ilovasto ili ilovasto-pjeskovito tlo, dobro propusno, s većim udjelom humusa i blago kiselom do neutralnom reakcijom u rasponu pH približno 6–7. Neprikladna su teška, zbijena i trajno prevlažena tla, kao i ekstremno kiseli supstrati za vrištinske vrste. Biljke se najčešće sade u proljeće ili u jesen, a sadnice u kontejneru mogu se saditi od proljeća do jeseni uz temeljito zalijevanje nakon sadnje. Preporučeni razmak sadnje u vrtu iznosi približno 1–1,5 m između grmova i 2–3 m između redova. U prvim godinama provodi se samo lagani uzgojni i zdravstveni rez, pri kojem se uklanjaju slabi, ukriženi ili oštećeni izboji. Otprilike nakon 6–7 godina započinje postupno pomlađivanje, pri kojem se svake godine u osnovi izreže dio najstarijih grana, a ostavljaju se mlađi, rodniji izboji. Zalijevanje je važno ponajprije u prvoj godini nakon sadnje i u duljim sušnim razdobljima, inače sibirska borovnica razmjerno dobro podnosi kratke suše. Gnojidba se provodi prema načelima za voćne grmove – u proljeće je prikladno dodati kompost ili sporotopivo gnojivo, a ljeti se veće količine dušika ograničavaju kako bi drvo stiglo dozrijeti prije zime. Površina ispod grmova održava se malčiranom pokošenom travom, lišćem ili sječkom, što smanjuje isparavanje i rast korova. Sibirska borovnica uglavnom je zdrava, a tek se iznimno pojavljuju lisne uši ili pepelnica. Kad su biljke u dobroj kondiciji, obično je dovoljna blaga, preventivno usmjerena njega. U kompoziciji se ističe u jestivim mješovitim nasadima, nižim slobodnim živicama i kao soliter u blizini mjesta za odmor, gdje se rani plodovi mogu udobno brati. Budući da je vegetacijsko razdoblje u Sibiru kratko, listovi se suše već tijekom srpnja.

Autor: Nikol | Revizija: 4.12.2025

Više na: Upute za uzgoj sibirske borovnice