Sibirska borovnica 'Docz' Velikana Lonicera kamtschatica 'Docz' Velikana

Detaljan opis proizvoda

Sibirska borovnica 'Docz' Velikana - ubraja se među ruske sorte uzgojene iz populacija podrijetlom iz Sibira. Grm ima uspravan do blago raširen habitus, a u zrelosti doseže otprilike 1,5–1,8 m visine i 1,2–1,5 m širine. Grane su gusto razgranate, sa sivosmeđom korom. Listovi su nasuprotni, obrnuto jajoliki do eliptični, dugi 3–6 cm, s lica mat zeleni, a s naličja svjetliji. U proljeće, tijekom ožujka i travnja, u pazušcima listova razvija sitne svijetložute cvjetove koji dobro podnose proljetne mrazeve. Iz njih se razvijaju izduženi, 2–3 cm dugi modroljubičasti plodovi prekriveni maškom, mase oko 1,8–2,5 g. Meso ploda je sočno, slatko do slatkokiselo, s notama šumske borovnice i crnog ribiza. Plodovi obično dozrijevaju u drugoj polovici svibnja i u lipnju, ne otpadaju i prikladni su za izravnu konzumaciju, zamrzavanje te pripremu džemova i sokova. Sibirska borovnica cijeni se i zbog visokog sadržaja vitamina C, antocijana i drugih prirodnih pigmenata koji pridonose raznovrsnijoj i nutritivno vrijednoj prehrani. U jestivim nasadima lijepo se nadopunjuje s ribizima, ogrozdima i sitnim koštičavim voćem, a u manjim vrtovima može poslužiti i kao slobodno rastuća jestiva živica.

Uzgoj: Dugoročno podnosi zimske temperature znatno niže od −30 °C, a cvjetovi izdržavaju kratkotrajne proljetne mrazeve od nekoliko stupnjeva ispod nule, što omogućuje pouzdan urod i u hladnijim područjima. Najbolje uspijeva na punom suncu, gdje zameće najviše plodova i gdje se oni najljepše oboje. Raste i u laganoj polusjeni, no berba je tada nešto slabija. Položaj treba biti zaštićen, ali dobro prozračan, bez dugotrajno prevlažnog tla. Idealno je srednje teško do lakše, ilovasto ili ilovasto-pjeskovito tlo, dobro propusno, s većim udjelom humusa i blago kiselom do neutralnom reakcijom, pH otprilike 6–7. Neprikladna su teška, zbijena i trajno prevlažena tla, kao i izrazito kiseli supstrati namijenjeni biljkama vrištine. Biljke se najčešće sade u proljeće ili u jesen, a biljke u kontejneru mogu se saditi od proljeća do jeseni uz temeljito zalijevanje nakon sadnje. Preporučeni razmak sadnje u vrtu iznosi otprilike 1–1,5 m između grmova i 2–3 m između redova. U prvim godinama provodi se samo lagani odgojni i zdravstveni rez, pri kojem se uklanjaju slabi, ukriženi ili oštećeni izboji. Nakon otprilike 6–7 godina započinje postupno pomlađivanje, pri kojem se svake godine uz bazu izreže dio najstarijih grana, a ostavljaju se mlađi, rodniji izboji. Zalijevanje je važno ponajprije u prvoj godini nakon sadnje i tijekom duljih razdoblja suše, inače sibirska borovnica kratke suše podnosi razmjerno dobro. Gnojidba se provodi prema načelima za voćne grmove – u proljeće je korisno dodati kompost ili sporotopivo gnojivo, a ljeti se veće količine dušika ograničavaju kako bi drvo stiglo sazrijeti prije zime. Površina ispod grmova održava se malčiranom pokošenom travom, lišćem ili sječkom, što smanjuje isparavanje i rast korova. Sibirska borovnica uglavnom je zdrava, a samo se iznimno pojavljuju lisne uši ili pepelnica. Kad je nasad u dobroj kondiciji, obično je dovoljna blaga, preventivno usmjerena njega. U vrtnoj kompoziciji dolazi do izražaja u jestivim mješovitim nasadima, u nižim slobodnim živicama te kao soliter u blizini mjesta za odmor, gdje se rani plodovi mogu udobno brati. Budući da je u Sibiru vegetacijsko razdoblje kratko, listovi se suše već tijekom srpnja.

Autor: Nikol | Revizija: 4.12.2025

Više na: Upute za uzgoj sibirske borovnice