Sedmolist - Aegopodium podagraria Aegopodium podagraria

Detaljan opis proizvoda

Sedmolist  - trajnica iz porodice štitarki, podrijetlom iz umjerene Euroazije. U kontinentalnoj Hrvatskoj čest je na vlažnijim staništima bogatima hranjivima, na rubovima šuma, u šikarama i uz potoke. U vrtu stvara pokrov koji se brzo širi iz plitkih podanaka, a oni tijekom jedne sezone mogu prekriti golo tlo. Listovi su dugih peteljki, dvostruko do trostruko trodijelni i široko trokutastog obrisa. Listići imaju fino pilast rub i svježe zelenu boju. Lisna masa visoka je 20–40 cm i nakon trljanja nježno aromatična. U svibnju i lipnju uzdižu se cvjetne stabljike visoke 60–80 cm. Nose bijele štitce široke oko 5–10 cm, koje posjećuju oprašivači. Biljka je cijenjena kao zelena pokrivačica tla za polusjenu, a ujedno spada među jestivo bilje. Mladi listovi koriste se slično špinatu u juhama, složencima, pestu ili namazima od začinskog bilja, a okus im je svjež i blago začinski. Latinski naziv podsjeća na tradicionalnu primjenu u narodnom travarstvu. U vrtnoj praksi biljka se ipak uzgaja prije svega kao kulinarska biljka i pokrivačica tla. U vrtnoj kompoziciji djeluje prirodno ispod voćaka, uz ograde i u prirodno uređenim dijelovima vrta. Ondje se lijepo slaže s hostama, papratima, heuherama ili proljetnim lukovicama. Budući da se širi podancima, valja računati s ekspanzivnim rastom. Zato se sadi ondje gdje ima prostora prekriti veću površinu.

Uzgoj: Najbolje uspijeva u polusjeni do sjeni. Na suncu dobro raste uz ravnomjerno vlažno tlo, ali u ljetnim vrućinama listovi se mogu sušiti. Odgovara mu humusno, hranjivo i propusno tlo, od blago kiselog do lužnatog, praktično pH oko 6–7,5. Dugotrajno prevlaživanje ipak povećava rizik od truleži. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do listopada, a nakon sadnje važno je redovito zalijevanje do ukorjenjivanja. Listovi za kuhinjsku upotrebu beru se najčešće od ožujka do svibnja, a kasnije postaju grublji. Nakon rezanja obično ponovno potjeraju nježniji listovi. Cvjetovi se pojavljuju u svibnju i lipnju, a sitno sjeme dozrijeva ljeti. Otpornost na mraz u našim je uvjetima visoka, obično oko -25 °C. Održavanje se uglavnom svodi na ograničavanje širenja, jer podanci brzo prodiru u okolno tlo. Na gredicama se zato često postavlja barijera u tlu ili se biljka sadi na ograničenu površinu. Za pokrivanje tla preporučuje se razmak sadnje od oko 35–40 cm, odnosno približno 6–9 biljaka po m². Biljka je uglavnom bez ozbiljnih bolesti, a u gustom pokrovu mogu se pojaviti lisne uši ili pepelnica. Budući da pripada štitarkama, listovi za jelo beru se samo s pouzdano određenih biljaka i s čistih staništa.

Autor: Nikol | Revizija: 22.2. 2026