Ružmarin 'Repens' - Rosmarinus officinalis 'Repens' Rosmarinus officinalis 'Repens'

Detaljan opis proizvoda

Ružmarin 'Repens'  - povijeni do puzajući aromatični kultivar mediteranskog polugrma iz porodice usnača. Osnovna vrsta potječe iz suhih, kamenitih i sunčanih područja Sredozemlja, gdje raste na padinama, u makiji, na stjenovitim staništima i na strujanju obalnog zraka. 'Repens' se od uspravnih ružmarina razlikuje nižim habitusom i dugim, lučno povijenim izbojima. U našim uvjetima doseže visinu od približno 20–40 cm, širina iznosi 60–100 cm, a izboji mogu biti dulji od 1 m. Listovi su uski, kožasti, linearni, s gornje strane tamnozeleni, a s donje svjetliji, pri dodiru snažno aromatični. Sadrže eterična ulja tipična za ružmarin, osobito cineol, kamfor, borneol, smolaste tvari i fenolne spojeve. U kuhinji se koriste svježi i sušeni uz meso, pečeno povrće, krumpir, biljna ulja, marinade i mediteranske mješavine. Od travnja do lipnja pojavljuju se sitni cvjetovi u plavim do plavoljubičastim tonovima koji pružaju nektar pčelama i bumbarima. Kultivar dolazi do izražaja u posudama, kompozicijama začinskog bilja, na zidićima, stubištima, u nasadima biljaka otpornih na sušu i uz terase, gdje se ističu povijeni oblik i miris lišća. Trnove ne razvija, a listovi su jestivi u uobičajenim kulinarskim količinama.

Uzgoj: Zahtijeva puno sunce, zavjetrinu i vrlo dobru drenažu kako zimi ne bi stradao od prevlaživanja, koje je češći uzrok gubitaka nego sam mraz. Najbolje raste u laganom, šljunkovitom do pjeskovitom tlu ili u supstratu za začinsko bilje s dodatkom pijeska i sitnog šljunka, a preporučeni pH iznosi približno 6,0–7,5. U težim glinastim tlima pokazao se dobrim povišeni položaj i drenažni sloj, a u posudi su poželjni otvor za otjecanje vode i sloj keramzita. Zalijevanje je umjereno, nakon ukorjenjivanja podnosi i kraću sušu, a zimi se kod prenosivih biljaka svodi na najmanju mjeru. Gnojidba je umjerena i s nižim udjelom dušika kako bi izboji dobro odrvenjeli, a kod začinskog bilja često se biraju organska gnojiva u manjim dozama. Biljke se sade od ožujka do listopada, a na gredici se preporučuje razmak sadnje od oko 60 cm, odnosno približno 3 komada na 1 m². Otpornost na mraz je granična, okvirno oko -10 °C do -5 °C. U toplim gradskim položajima i u suhom tlu može prezimiti vani, a u hladnijim je područjima pouzdanije prezimljavanje u hladnoj, svijetloj prostoriji na oko 2–8 °C. U proljeće se obično skraćuju promrzli i predugi izboji te se potiče grananje, dok se rez u staro drvo izbjegava jer slabo potjera. Kod biljaka u posudama preporučuje se ljetovanje na suncu i pravovremeno premještanje pod krov u jesen kako korijenova gruda ne bi promrznula. Pri prevlaživanju može doći do odumiranja korijena ili pojave plijesni, a pri suši i vrućini do crvenog pauka ili lisnih uši, koji se zadržavaju uglavnom na mladim izbojima.

Autor: Kristýna | Revizija: 30.06. 2026