Ružičasta glicinija Wisteria floribunda

Detaljan opis proizvoda

Ružičasta glicinija - očaravajuća inačica klasičnih glicinija koja se od uobičajeno uzgajanih plavoljubičastih oblika razlikuje prije svega neobičnom ružičastom bojom cvjetova. Raste kao penjačica i, poput ostalih glicinija, stvara prekrasne viseće grozdove cvjetova. Cvjeta obično u svibnju i lipnju, ponekad ponovno kasnije u sezoni. Cvjetovi imaju ugodan, nježan miris i otvaraju se postupno odozgo prema dolje, što produljuje vrijeme cvatnje. U proljeće ostavlja vrlo romantičan i nježan dojam, osobito u spoju sa zelenim lišćem. Listovi su neparno perasti, sastavljeni od mnogo duguljastih listića, a u jesen se boje u žute tonove. Izboji se ovijaju oko potpore u smjeru kazaljke na satu

Uzgoj:  najbolje se sadi na sunčano, toplo i zaštićeno mjesto, idealno uz južnu ili jugozapadnu stranu kuće, pergole ili sjenice. Svjetlo je presudno za stvaranje cvjetova – na sjenovitim mjestima biljka će rasti, ali će cvjetati vrlo slabo ili nimalo. Tlo treba biti ilovasto, propusno, humusno i umjereno vlažno, ali ne prevlažno. U teškom, glinastom tlu stradava korijenje, dok u prepjeskovitom supstratu biljka trpi zbog suše i nedostatka hranjiva. Prije sadnje preporučuje se tlo obogatiti kompostom ili dobro razgrađenim stajskim gnojem. Za obilnu cvatnju ključna je redovita rezidba. Glavni rez provodi se zimi (siječanj i veljača), kada se bočni izboji skraćuju na 2–3 pupa. Ljeti, idealno u srpnju i kolovozu, provodi se takozvani održavajući rez, kojim se skraćuju nove mladice nastale tijekom sezone. Redovita rezidba potiče stvaranje cvjetnih pupova i održava biljku kompaktnom. Otporna je na mraz, ali se mlade biljke prvih zima preporučuje zaštititi, primjerice granama četinjača ili netkanim tekstilom. Pri uzgoju u posudi posudu treba zaštititi za zimu ili je premjestiti u zaštićeni prostor.