Rumelijski bor 'Latgale' Pinus peuce 'Latgale'

Detaljan opis proizvoda

Rumelijski bor 'Latgale' - potječe od vrste rumelijski bor, čija je domovina planinsko područje Balkana, osobito Pirin, Rila i Šar planina. U prirodnom staništu raste kao visoko stablo, no kultivar 'Latgale' razvija kompaktan, pretežno grmolik habitus kuglastog do široko ovalnog oblika. U uvjetima srednje Europe nakon 10–15 godina doseže otprilike 1–1,5 m visine i 0,8–1,2 m širine, a rast je spor i ujednačen. Iglice su mekane, u snopićima po pet, duge 6–9 cm, mat zelene s blagim plavkastim tonom, što biljci daje miran, hladan ugođaj koji se lijepo slaže sa sivim kamenom ili srebrnastim travama. Mladi češeri pojavljuju se već na razmjerno niskim biljkama, ženski su isprva purpurni, kasnije posmeđe i razvijaju se u izdužene češere duge oko 8–10 cm. U vrtnoj kompoziciji ističe se kao soliter u predvrtu, u nasadu vrištine ili u kombinaciji s niskim borovicama, vrieskom, pierisom i ukrasnim travama. Zahvaljujući smirenom izrazu pristaje i u vrtove japanskog stila te u manje gradske vrtove.

Rumelijski bor je brzorastuća zimzelena četinjača koja doseže visinu od 10-20 m i širinu od 4,5-7 m. Godišnji prirast iznosi 25-30 cm. Odlikuje se piramidalnim oblikom koji se s vremenom više zaobljuje. Donje grane ipak ostaju pune ako stablo oko sebe ima dovoljno prostora. Iglice su tamnozelene, sa sivkastom prugom na donjoj strani. Na stablu se pojedinačno ili u skupinama razvijaju svijetlosmeđi do crvenkastosmeđi češeri. Zanimljiva vrsta za sve vrste vrtova.

Uzgoj: Najbolju obojenost i gustoću iglica postiže na punom suncu, u laganoj polusjeni dio kultivara i dalje pouzdano raste, ali krošnja je rjeđa. Zavjetrina je korisna osobito zimi, kada kombinacija vjetra i sunca potiče isušivanje iglica, a u toplim nizinama pomaže mikroklima s hladnijom podlogom i malčem. Najbolje se pokazuje propusno, pjeskovito-ilovasto do kamenito tlo, u teškim glinama važna je drenaža, a patuljasti oblici osjetljivo reagiraju na prevlaživanje. Preporučeni pH iznosi otprilike 4,5–6,5, a u mnogim vrtnim tlima odgovara i blago kiselo do slabo neutralno okruženje. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenog, u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila, osobito tijekom prvog ljeta. Nakon ukorjenjivanja otpornost na sušu je srednja do visoka, no kod patuljastih kultivara isplati se ravnomjerna vlaga tijekom dugih vrućina. Gnojidba treba biti umjerena, u proljeće manjom dozom sporotopivog gnojiva za četinjače, jer višak dušika potiče mekani prirast i povećava rizik od bolesti. Rez obično nije potreban, a za zgušnjavanje se ponekad skraćuju proljetne „svijeće“ od svibnja do lipnja. Malč od kore stabilizira vlagu i temperaturu tla. Uzgoj u posudi je čest, potrebni su drenažni sloj, propusni supstrat i zimska zaštita posude od promrzavanja korijena, a tijekom otopljenja prati se vlažnost. Otpornost patuljastih borova na mraz je visoka, oko -30 °C, a veći rizik predstavljaju zimsko isušivanje i prevlaživanje. Od štetnika se tijekom suše mogu pojaviti grinje i lisne uši, a od bolesti osipanje iglica i trulež korijena u teškom tlu. Razmak sadnje bira se prema konačnoj širini, orijentacijski 0,8–1,5 m kod jastučastih oblika, a kod širih patuljastih kultivara oko 1,5–2,5 m.

Autor: Kristýna | Revizija: 28.11. 2025