Rumelijski bor 'Bärentatze' Pinus peuce 'Bärentatze'

Detaljan opis proizvoda

Rumelijski bor 'Bärentatze' - potječe iz planinskih područja Balkana, gdje raste na kamenitim padinama srednjih i viših položaja. Kultivar 'Bärentatze' kompaktna je, spororastuća selekcija gustog grananja koja obrisom podsjeća na zbijeni grm s mekano zaobljenim „šapama“. U zrelosti doseže visinu od približno 1,5 m i širinu od 1,2 m, a godišnji prirast iznosi oko 8–10 cm. Iglice su raspoređene po pet, duge 6–8 cm, mekane na dodir, mat plavozelene, u hladnijem dijelu godine ponekad s nježnim plavičastim tonom. Pri dodiru iglice otpuštaju blagi smolasti miris tipičan za planinske borove. Krošnja je gusta i dobro obrasla od tla, pa biljka djeluje punim dojmom tijekom cijele godine. Muški i ženski cvatovi pojavljuju se u svibnju i lipnju, neupadljivi su, žućkasti do crvenkasti, a upadljiviji su valjkasti češeri dugi 8–10 cm koji dozrijevaju druge godine. Zahvaljujući mekanim iglicama i umjerenom rastu 'Bärentatze' pristaje u manje vrtove, predvrtove, vrištine i kao zimzeleni element uz terasu. Dobro se kombinira s nižim borovicama, žutikama, trajnicama za kamenjare ili vrijeskom, gdje plavozelena boja iglica ističe njihove cvjetove i jesenske boje.

Rumelijski bor je brzorastuća zimzelena četinjača koja doseže visinu od 10-20 m i širinu od 4,5-7 m. Godišnji prirast iznosi 25-30 cm. Odlikuje se piramidalnim oblikom koji se s vremenom više zaobljuje. Donje grane ipak ostaju pune ako stablo oko sebe ima dovoljno prostora. Iglice su tamnozelene, sa sivkastom prugom na donjoj strani. Na stablu se pojedinačno ili u skupinama javljaju svijetlosmeđi do crvenkastosmeđi češeri. Zanimljiva vrsta za sve tipove vrtova.

Uzgoj: Najbolju obojenost i gustoću iglica postiže na punom suncu, u laganoj polusjeni dio kultivara i dalje pouzdano raste, ali krošnja je rjeđa. Zavjetrina je korisna osobito zimi, kada kombinacija vjetra i sunca potiče isušivanje iglica, a u toplim nizinama pomaže mikroklima s hladnijom podlogom i malčem. Najbolje se pokazuje propusno, pjeskovito-ilovasto do kamenito tlo, u teškim glinama važna je drenaža, a patuljasti oblici osjetljivo reagiraju na prevlaživanje. Preporučeni pH iznosi približno 4,5–6,5, a u mnogim vrtnim tlima odgovara i blago kiselo do slabo neutralno okruženje. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenoga, u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila, osobito tijekom prvog ljeta. Nakon ukorjenjivanja otpornost na sušu je srednja do visoka, no kod patuljastih kultivara isplati se ujednačena vlaga tijekom dugih vrućina. Gnojidba treba biti umjerena, u proljeće manjom dozom sporotopivog gnojiva za četinjače, jer višak dušika povećava mekani prirast i rizik od bolesti. Rez obično nije potreban, a radi zgušnjavanja ponekad se u svibnju i lipnju skraćuju proljetne „svijeće“. Malč od kore stabilizira vlagu i temperaturu tla. Uzgoj u posudi je čest, pri čemu su potrebni drenažni sloj, propusni supstrat i zimska zaštita posude od promrzavanja korijena, a tijekom odmrzavanja prati se vlažnost. Otpornost patuljastih borova na mraz je visoka, oko -30 °C, a veći rizik predstavljaju zimsko isušivanje i prevlaživanje. Od štetnika se tijekom suše mogu pojaviti grinje i lisne uši, a od bolesti osip iglica i trulež korijena u teškom tlu. Razmak sadnje bira se prema konačnoj širini, orijentacijski 0,8–1,5 m kod jastučastih oblika i oko 1,5–2,5 m kod širih patuljastih kultivara.

Autor: Kristýna | Revizija: 28.11. 2025