Raulstonov kalikant 'Hartlage Wine' Calycanthus x raulstonii 'Hartlage Wine'

Detaljan opis proizvoda

Raulstonov kalikant 'Hartlage Wine' - kultivar nastao križanjem cvjetnog kalikanta (Calycanthus floridus) i kineskog kalikanta (Sinocalycanthus / Calycanthus chinensis) u JC Raulston Arboretumu u Sjevernoj Karolini početkom 90-ih godina 20. stoljeća. Uzgojio ga je Richard Hartlage, a ime hibrida podsjeća na botaničara J. C. Raulstona. U našim uvjetima oblikuje listopadan grm lučno uzdignutih grana, obično visok 2–3 m i širok 2–2,5 m. Habitus je gust, uglavnom zaobljen, s aromatičnom korom i drvom. Listovi su nasuprotni, široko eliptični, dugi oko 8–15 cm, s lica sjajno srednje do tamnozeleni, s naličja svjetliji i blago hrapavi, a u jesen se boje u žute do žutosmeđe tonove. Od kraja svibnja do lipnja, često i do srpnja, na vrhovima izboja pojavljuju se veliki cvjetovi širine približno 7–10 cm, oblikom slični malim magnolijama. Listići ocvijeća zasićene su vinskocrvene do vinskosmeđecrvene boje, a u sredini se javljaju krem do žućkasti tonovi. Miris cvjetova voćno je slatkast sa začinskim podtonom i najizraženiji je u toplijim danima. Cvatnja se odvija u valovima i djelomično se može nastaviti i tijekom ljeta. Nakon cvatnje razvijaju se zelenosmeđi drvenasti plodovi koji imaju uglavnom botaničku vrijednost. Kao predstavnik roda Calycanthus biljka sadrži aromatična eterična ulja i alkaloide (uključujući kalikantin), stoga se smatra otrovnom ako se proguta, a osobito sjeme i kora nisu prikladni za konzumaciju ni ljudima ni domaćim životinjama. Srodne vrste koristile su se u tradicionalnoj sjevernoameričkoj narodnoj medicini u obliku dekokta od kore i korijena, no danas se zbog prisutnosti otrovnih tvari takva uporaba preporučuje samo uz veliki oprez. U vrtnoj kompoziciji kalikant dolazi do izražaja kao soliter na travnjaku, uz terasu ili stazu, gdje se ističu oblik krošnje, cvjetovi i miris, ili u mješovitim skupinama grmlja s hortenzijama, patuljastim magnolijama, ružama i višim ukrasnim travama.

Uzgoj:  Odgovara mu sunčan do polusjenovit položaj, pri čemu se cvjetovi najobilnije zameću na punom svjetlu, a listovi ne trpe od žarkog sunca. Idealno je zaštićeno mjesto s umjereno vlažnim, humusnim i dobro propusnim tlom. Kalikant podnosi širok raspon tala, od pjeskovito-ilovastih do ilovastih, no važna je odvodnja suvišne vode jer ne podnosi trajno prevlažne uvjete. Optimalni pH obično je blago kiseo do neutralan, približno 6,0–7,0. Biljke se najčešće sade od ožujka do svibnja ili od rujna do listopada u dobro prorahljene jame uz dodatak komposta. Nakon sadnje pogoduje mu redovito, ali umjereno zalijevanje, a dobro ukorijenjeni grmovi kasnije pokazuju dobru otpornost na uobičajenu ljetnu sušu, ali ne i na dugotrajno isušivanje. Oko debla preporučuje se malčiranje korom ili sječkom, što smanjuje isparavanje i ujednačava temperaturu tla. Sadnice za skupnu sadnju obično se raspoređuju na razmak sadnje od približno 1–1,5 m, što odgovara otprilike 1 grmu po m². U narednim godinama provodi se uglavnom rez održavanja, uklanjanje starijih, slabije cvatućih grana i pomlađivanje dijela grma nakon cvatnje ili rano u proljeće, kako bi se potaknulo zametanje cvjetova na mladom drvu. Kalikant je u našim uvjetima potpuno otporan na mraz, uobičajeno podnosi pad temperature oko −25 °C, a na povoljnom položaju i niže. Grm je općenito otporan na bolesti i štetnike te uz pravilan odabir položaja dugo ostaje vitalan.

Autor: Nikol | Revizija: 11.12.2025