Rabarbara, vrtna rabarbara 'Canada Red' - Rheum rhabarbarum 'Canadian Red' Rheum rhabarbarum 'Canadian Red'

Detaljan opis proizvoda

Rabarbara, vrtna rabarbara 'Canada Red'  - ističe se intenzivnim, potpuno crvenim obojenjem mesa i iznimno slatkim, blagim okusom s niskim udjelom kiselina. Za razliku od uobičajenih sorti, koje su iznutra zelene, 'Canadian Red' zadržava zasićenu, trešnjevo crvenu boju duž cijele peteljke, čak i nakon termičke obrade u kuhinji. Biljka raste umjereno bujno, ima kompaktniji habitus od divovskih sorti i u zrelosti oblikuje vrlo uredan, gust busen visine i širine od oko 60 do 90 cm. Glavna su prednost i ponos sorte njezine prvoklasne lisne peteljke. Srednje su duge, debele, vrlo hrskave i potpuno bez neugodne grube vlaknatosti. Meso peteljki neobično je sočno i prirodno znatno slađe nego kod drugih sorti. Na vrhovima peteljki rastu veliki, široko srcoliki, zasićeno zeleni listovi izražene teksture. Biljka uz to ima smanjenu sklonost izbacivanju cvjetnih stabljika, što produljuje razdoblje berbe i osigurava postojano visoku kvalitetu peteljki od kraja travnja do sredine lipnja. Zbog vizualnog dojma i izvrsnog okusa u kuhinji je iznimno tražena među kuharima i domaćim slastičarima. Idealna je za pripremu luksuznih proljetnih kolača, crumblea (mrvičastih deserta), savijača i muffina. U izradi domaćih džemova, sirupa, kompota i želea daje gotovom proizvodu prekrasnu, čisto crvenu boju. Izvrsno se slaže s jagodama ili malinama. Kao i kod ostalih rabarbara, jedu se samo oguljene peteljke, a listovi se zbog visoke koncentracije oksalne kiseline ne jedu. Sorta je otporna na mraz i na istom mjestu pouzdano rađa dulje od 10 godina. Pri sadnji se preporučuje razmak između biljaka od 80 do 100 cm.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu do u laganoj polusjeni, a u toplim nizinama dobro joj dolazi poslijepodnevna sjena. Stanište treba biti zaštićeno od isušujućeg vjetra i bez zimskog prevlaživanja. Najprikladnije je duboko, humusno, plodno ilovasto do ilovasto-pjeskovito tlo s dobrom drenažom, pH oko 6,0–7,0. Zalijevanjem se tlo održava umjereno vlažnim, osobito nakon sadnje i tijekom suše, dok dugotrajno prevlaživanje povećava opasnost od truleži. Gnojidba se temelji na proljetnom dodavanju komposta ili zrelog stajskog gnoja, odnosno na uravnoteženom gnojivu s naglaskom na kalij. Malč od komposta ili lišća smanjuje isparavanje i zakorovljenost, a na težim tlima pomaže i šljunčani malč oko korijenovog vrata. Biljke se sade u proljeće, u ožujku i travnju, ili u jesen, u rujnu i listopadu, na razmak od 0,9–1,2 m, obično 1 biljka po m². Cvatnja je najčešće u svibnju i lipnju, a cvjetne stabljike mogu oslabiti razvoj peteljki, pa se u povrtnjaku često uklanjaju pri dnu. Berba peteljki obično traje od travnja do lipnja, kod snažnih busena katkad do srpnja, pri čemu se uvijek ostavlja dio listova za obnovu, a u prvoj godini berba se ograničava. Otpornost na mraz razvijenih busena kreće se otprilike od -25 do -30 °C, a opasnija je obično zimska vlaga nego mraz. Vrsta podnosi kratkotrajnu sušu, no pri dugotrajnom manjku vode razvija tanje peteljke. Uzgoj u posudi moguć je u vrlo prostranoj posudi od najmanje 40–60 l s drenažnim slojem i hranjivim supstratom, a zimi se posuda preporučuje zaštititi od promrzavanja korijenove grude. Rez se sastoji od redovitog uklanjanja oštećenih listova, a u jesen se ostavlja samo čist busen i malč. Od bolesti se mogu pojaviti pjegavosti lista i trulež korijenovog vrata, a od štetnika osobito puževi na mladim listovima.

Autor: Lucie | Revizija: 3.6. 2026