Rabarbara 'Victoria' - Rheum rhabarbarum 'Victoria' Rheum rhabarbarum 'Victoria'

Detaljan opis proizvoda

Rabarbara 'Victoria' - dugovječno povrće koje se uzgaja zbog sočnih lisnih peteljki i pripada porodici dvornikovki. Sorta 'Victoria' ubraja se među tradicionalne europske vrtne selekcije poznate još od 19. stoljeća, a u nekim se katalozima pojavljuje i pod nazivom 'Victoria 2'. Iz snažnog podanka u proljeće izbijaju snopovi širokih, intenzivno zelenih listova na dugim peteljkama, a busen brzo dobiva na volumenu. U zrelosti doseže otprilike 1,2–1,5 m visine i širine, a kada potjera cvjetne stapke, može biti i viša. Peteljke su debele, pretežno zelene do zelenoružičaste, fino vlaknaste strukture i izražene, ali uravnotežene kiselosti. U kuhinji se upotrebljavaju samo peteljke, plojke listova se ne jedu. Peteljke se koriste u kolačima, mrvičnjacima, džemovima, kompotu i za sok, a okus se tradicionalno kombinira s jagodama, malinama ili jabukama. Prirodno sadrže organske kiseline, vlakna i mineralne tvari, zbog čega je rabarbara tražena namirnica za domaću preradu. Krajem proljeća do početka ljeta mogu izrasti visoke cvjetne metlice sa sitnim bjelkastim cvjetovima, dekorativne na rubu povrtne gredice, ali za berbu peteljki predstavljaju opterećenje za podanak.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu do u laganoj polusjeni, a u toplim nizinama dobro joj dolazi poslijepodnevna sjena. Stanište treba biti zaštićeno od isušujućeg vjetra i bez zimskog prevlaživanja. Najprikladnije je duboko, humusno, plodno ilovasto do ilovasto-pjeskovito tlo s dobrom drenažom, pH otprilike 6,0–7,0. Zalijevanjem se tlo održava umjereno vlažnim, osobito nakon sadnje i tijekom suše, a dugotrajno prevlaživanje povećava rizik od truleži. Gnojidba se temelji na proljetnom dodavanju komposta ili zrelog stajskog gnoja, odnosno na uravnoteženom gnojivu s naglaskom na kalij. Malč od komposta ili lisnog komposta smanjuje isparavanje i zakorovljenost, a na težim tlima pomaže i šljunčani malč oko korijenova vrata. Biljke se sade u proljeće od ožujka do travnja ili u jesen od rujna do listopada na razmak sadnje 0,9–1,2 m, obično 1 biljka po m². Cvatnja je najčešće u svibnju i lipnju, a cvjetne stapke mogu slabiti razvoj peteljki, pa se u uporabnom dijelu vrta često uklanjaju pri dnu. Berba peteljki obično traje od travnja do lipnja, kod snažnih busena katkad do srpnja, pri čemu se uvijek ostavlja dio listova za regeneraciju, a u prvoj godini berba se ograničava. Otpornost zrelih busena na mraz kreće se otprilike od -25 do -30 °C, a rizičnija je zimska vlaga nego mraz. Vrsta podnosi kratkotrajnu sušu, no pri dugotrajnom nedostatku vode razvija tanje peteljke. Uzgoj u posudi moguć je u vrlo prostranoj posudi od najmanje 40–60 l sa slojem drenaže i hranjivim supstratom, a zimi je posudu poželjno zaštititi od promrzavanja korijenove grude. Rez se svodi na postupno uklanjanje oštećenih listova, a u jesen se ostavlja samo očišćen busen i malč. Od bolesti se mogu pojaviti pjegavosti lista i trulež korijenova vrata, a od štetnika osobito puževi na mladim listovima. 

Autor: Nikol | Revizija: 20.2. 2026