Rabarbara 'Goliath' - Rheum rhabarbarum 'Goliath' Rheum rhabarbarum 'Goliath'

Detaljan opis proizvoda

Rabarbara 'Goliath'  - ističe se snažnim rastom, iznimnom rodnošću i masivnim, sočnim peteljkama izvrsnog, blagog okusa. Kao što samo ime govori, 'Goliath' pripada najvećim sortama dostupnima na tržištu. Biljka raste neobično bujno i stvara impozantan, vrlo gust busen koji u zrelosti i u optimalnim uvjetima doseže visinu od 1 do 1,5 metra i širinu veću od 1,2 metra. Zahvaljujući monumentalnom izgledu u vrtu nema samo uporabnu nego i visoku estetsku i arhitektonsku ulogu. Glavni razlog popularnosti ove sorte su divovske, snažne i vrlo duge lisne peteljke koje mogu doseći duljinu do 80 cm i debljinu od nekoliko centimetara. Pri dnu su privlačne, zasićeno crvene do ružičaste boje, koja prema plojki lista prelazi u jarko zelenu. Meso je vrlo hrskavo i sočno te ima znatno manje vlakana i kiselosti od starijih divljih oblika, što mu daje ugodno kiselkast, osvježavajući voćni okus. Na vrhovima peteljki razvijaju se golemi, zasićeno zeleni, snažno valoviti (kovrčavi) listovi. Tijekom svibnja i lipnja biljka može potjerati snažne, visoke cvatove sa sitnim, krem bijelim do zelenkastim cvjetovima. Radi očuvanja najvećeg uroda i hrskavosti peteljki u vrtlarskoj se praksi preporučuje te cvatove odmah u začetku odlomiti kako nepotrebno ne bi iscrpljivali biljku. Peteljke se beru postupno od kraja travnja do sredine lipnja (tradicionalno do Ivanja – 24. lipnja), kada u biljci prirodno počinje rasti udio oksalne kiseline. U kuhinji rabarbara ima nezamjenjivo mjesto u pripremi tradicionalnih proljetnih kolača. Savršena je za dizane kolače s mrvicama, linzer kolače, savijače od jabuka i rabarbare te za osvježavajuće kompote, proljetne juhe i vrhunske domaće džemove (odlično se slaže s jagodama). Valja imati na umu da se jedu isključivo oguljene i termički obrađene peteljke. Plojke listova zbog visokog udjela oksalne kiseline nisu jestive. Biljka je potpuno otporna na mraz i u proljeće tjera vrlo rano, često još ispod snijega. Pri sadnji se preporučuje razmak između biljaka od najmanje 1 do 1,2 metra.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu do u laganoj polusjeni, a u toplim nizinama joj godi popodnevna sjena. Stanište bi trebalo biti zaštićeno od isušujućeg vjetra i bez zimskog prevlaživanja. Najprikladnije je duboko, humusno, hranjivo ilovasto do pjeskovito-ilovasto tlo s dobrom drenažom, pH otprilike 6,0–7,0. Zalijevanjem se tlo održava umjereno vlažnim, osobito nakon sadnje i tijekom suše, a dugotrajno prevlaživanje povećava opasnost od truleži. Gnojidba se temelji na proljetnom dodavanju komposta ili zrelog stajskog gnoja, odnosno na uravnoteženom gnojivu s naglaskom na kalij. Malč od komposta ili lisnog humusa smanjuje isparavanje i rast korova, a na težim tlima pomaže i šljunčani malč oko korijenova vrata. Biljke se sade u proljeće od ožujka do travnja ili u jesen od rujna do listopada na razmak od 0,9–1,2 m, obično 1 biljka po m². Cvatnja je najčešće u svibnju i lipnju, a cvjetne stapke mogu slabiti razvoj peteljki pa se u uporabnom nasadu često uklanjaju pri dnu. Berba peteljki obično traje od travnja do lipnja, kod snažnih busena katkad do srpnja, pri čemu se uvijek ostavlja dio listova za obnovu, a u prvoj godini berba se ograničava. Otpornost na mraz razvijenih busena kreće se otprilike od -25 do -30 °C, a veću opasnost od mraza predstavlja zimska vlaga. Vrsta podnosi kratkotrajnu sušu, no pri dugotrajnom nedostatku vode stvara tanje peteljke. Uzgoj u posudi moguć je u vrlo velikoj posudi od najmanje 40–60 l s drenažnim slojem i hranjivim supstratom, a zimi se posudu preporučuje zaštititi kako se korijenova gruda ne bi smrzla. Rez se sastoji od postupnog uklanjanja oštećenih listova, a u jesen se ostavlja samo očišćen busen i malč. Od bolesti se mogu pojaviti pjegavosti lista i trulež korijenova vrata, a od štetnika ponajprije puževi na mladim listovima.

Autor: Lucie | Revizija: 3.6. 2026