Puzavi ružmarin Rosmarinus officinalis 'Prostratus'

Detaljan opis proizvoda

Puzavi ružmarin - povijeni kultivar ružmarina, zimzelenog polugrma podrijetlom iz suhih i sunčanih područja Sredozemlja. Botanička vrsta raste na kamenitim padinama i u priobalnim područjima s minimalnom količinom oborina, čemu odgovaraju njegova visoka otpornost na sušu i potreba za propusnim tlom. Ovaj kultivar tvori nizak, široko rasprostrt habitus visine 20–40 cm, dok pojedini izboji mogu narasti do duljine od 80–120 cm i elegantno se prelijevati preko rubova posuda, povišenih gredica ili kamenih zidića. Listovi su uski, linearni, dugi 2–4 cm, s lica tamnozeleni, a s naličja srebrnasto pustenasti. Pri trljanju intenzivno mirišu zahvaljujući eteričnim uljima, osobito cineolu, kamforu i borneolu. Od travnja do lipnja, a u toplijim područjima i ponovno tijekom ljeta, pojavljuju se usnati cvjetovi plavoljubičaste boje, raspoređeni u kratkim prividnim pršljenovima duž izboja. Cvjetovi su važan izvor nektara za pčele. Listovi se koriste svježi i sušeni za začinjavanje mesa, ribe, krumpira ili pečenog povrća. U tradicionalnom travarstvu ružmarin se cijeni zbog aromatičnih svojstava i sadržaja antioksidansa, primjerice ružmarinske kiseline.

Uzgoj:  Zahtijeva puno sunce, zavjetrinu i vrlo dobru drenažu kako zimi ne bi stradao od prevlaživanja, koje je češći uzrok gubitaka od samog mraza. Najbolje raste u laganom, šljunkovitom do pjeskovitom tlu ili u supstratu za začinsko bilje s dodatkom pijeska i sitnog šljunka, a preporučeni pH iznosi približno 6,0–7,5. U težim glinastim tlima pokazuje se korisnim povišeni položaj i drenažni sloj, a u posudi je poželjan otvor za otjecanje vode i sloj keramzita. Zalijevanje je umjereno, nakon ukorjenjivanja podnosi i kraću sušu, a zimi se kod prenosivih biljaka svodi na minimum. Gnojidba je umjerena i s nižim udjelom dušika kako bi izboji dobro dozreli, a kod začinskog bilja često se biraju organska gnojiva u manjim dozama. Biljke se sade od ožujka do listopada, a u gredici se bira razmak sadnje od oko 60 cm, odnosno približno 3 komada po 1 m². Otpornost na mraz je granična, orijentacijski oko -10 °C do -5 °C, u toplim gradskim položajima i u suhom tlu može prezimiti vani, a u hladnijim područjima pouzdanije je prezimljavanje u hladnoj, svijetloj prostoriji na oko 2–8 °C. U proljeće se obično skraćuju promrzli i prerasli izboji te se potiče grananje, dok se rez u staro drvo ograničava jer slabo potjera. Kod posuda se preporučuje ljetovanje na suncu i pravodobno premještanje pod krov u jesen kako korijenova gruda ne bi promrzla. Pri prevlaživanju može doći do odumiranja korijena ili pojave plijesni, a za vrijeme suše i topline grinje ili lisne uši, koje se zadržavaju ponajprije na mladim izbojima.

Autor: Jana | Revizija: 19.2. 2026