Puzajuća sadarka - Gypsophila repens Gypsophila repens

Detaljan opis proizvoda

Puzajuća sadarka - potječe iz planinskih područja srednje i južne Europe, gdje naseljava suhe, često vapnenaste padine i kamenite sipine. Riječ je o niskoj, polegloj trajnici iz porodice klinčića, koja stvara rijedak do sagast pokrov s uskim, sivozelenim listovima. U zrelosti obično doseže 10–20 cm visine i 40–60 cm širine, ovisno o uvjetima i rezu. Cvjetovi su sitni, zvjezdasti, bijeli do svijetloružičasti i javljaju se u rijetkim metlicama na vrhovima stabljika. Cvatnja najčešće traje od lipnja do kolovoza, a uz povoljno vrijeme može uslijediti slabije ponovno cvjetanje. Zahvaljujući puzajućem rastu koristi se i kao ispuna između većih kamenjarki, a da ih ne guši, te dobro podnosi vjetrovite položaje. Boja cvjetova ovisno o klonu može varirati od bijele do svijetloružičaste, pa nasad djeluje prirodno i nenametljivo. Cvatovi se mogu upotrijebiti i u nježnim ljetnim aranžmanima.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, u toploj mikroklimi i u tlu iz kojeg voda brzo otječe. Prikladno je šljunkovito do pjeskovito tlo s udjelom kalcija, a preporučeni pH iznosi približno 6,5–8,2. Nakon ukorjenjivanja zalijevanje je umjereno, a prevlaživanje zimi češći je uzrok propadanja od mraza. Gnojidba je umjerena, a kod siromašnih šljunčanih nasada obično je dovoljan tanak sloj komposta u proljeće. Biljke se sade od ožujka do listopada na razmak sadnje 30–40 cm, što odgovara oko 6–9 kom po m². Otpornost na mraz navodi se oko -30 do -34 °C, a u posudama je važna zaštita od prevlaživanja. U glinastom tlu pomaže dodatak kamene drobine, a malč od sitnog šljunka održava korijenov vrat suhim. Nakon cvatnje izboji se često prikraćuju kako bi se pokrov zgusnuo. Na jednom mjestu izdrži nekoliko godina ako okolna vegetacija ne preraste korijenov vrat i ako se tlo u proljeće brzo prosušuje.

Autor: Kristýna | Revizija: 08.01. 2026