Pustinjska svijeća 'Rumba' - Eremurus × isabellinus 'Rumba' Eremurus × isabellinus 'Rumba'

Detaljan opis proizvoda

Pustinjska svijeća 'Rumba' - potječe iz kruga vrsta stepa i polupustinja zapadne i središnje Azije. Sam hibrid nastao je križanjem E. olgae i E. stenophyllus, a u vrtove se proširio na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Kultivar 'Rumba' registriran je u nizozemskoj bazi podataka lukovičastih biljaka KAVB, a registracija se navodi pod imenom Twaalfhoven iz 2001. godine. Stvara prizemnu rozetu uskih, modrozelenih listova iz koje izrastaju bezlisne, čvrste stabljike visoke približno 1,3–1,6 m. U lipnju i srpnju nosi guste, četkaste grozdove sitnih zvjezdastih cvjetova toplog narančastog tona, koji se otvaraju postupno odozdo prema gore. U cvatu se nalazi nekoliko stotina cvjetova, a cvjetni dio može zauzimati gotovo polovicu stabljike. Cvijet je bez izraženog mirisa, a zahvaljujući čvrstim stabljikama koristi se i kao rezano cvijeće. Biljku rado posjećuju pčele i drugi oprašivači, a na gredici stvara izrazitu okomitu liniju koja uravnotežuje širokolisne trajnice i grmove. Lišće se tijekom cvatnje postupno povlači, zato biljka najprirodnije djeluje u sadnji s ukrasnim travama i trajnicama koje kasnije tjeraju, primjerice s kaduljama, mačjom metvicom, rudbekijama ili verbenom.

Uzgoj: Za uzgoj se pokazalo najboljim puno sunce i topao, zaštićen položaj, jer visoke cvjetne stabljike na propuhu lakše polegnu. Ključno je dublje, vrlo propusno tlo s dovoljno mineralne komponente, primjerice ilovasto-pjeskovito s dodatkom šljunka, pH oko 6,5–7,8. U teškim glinama raste opasnost od truljenja mesnatog korijenja, pa se preporučuje povišena gredica, sloj drenaže i malč od kamenog agregata koji održava korijenov vrat suhim. Zalijevanje je važno u proljeće tijekom rasta i u vrijeme stvaranja stabljike, a nakon cvatnje biljka prelazi u mirovanje te joj prevlaživanje ljeti i zimi šteti. Gnojidba se obično ograničava na proljetno dodavanje zrelog komposta ili gnojiva s produljenim djelovanjem i nižim udjelom dušika. Gomoljasto korijenje najčešće se sadi u rujnu i listopadu ili rano u proljeće, na dubinu od približno 10–15 cm, uz pažljivo raspoređivanje „zvjezdasto“ raširenog korijenja. Razmak sadnje iznosi oko 50–60 cm, odnosno približno 3–4 biljke po m². U uvjetima kontinentalne Hrvatske otpornost na mraz iznosi približno do −20 °C, u suhom i propusnom tlu i više, ipak se u hladnijim položajima preporučuje zimska zaštita od vlage. Od bolesti se pri prevlaživanju mogu pojaviti truleži korijena, a za kišnog vremena siva plijesan na cvatu, od štetnika ponekad puževi na mladim izbojima. U posudi je uzgoj moguć samo u dubokom kontejneru s mineralnim supstratom i uz sigurno suho prezimljavanje. Kod viših primjeraka na izloženim mjestima dobro dođe neupadljiv oslonac, osobito u razdoblju oluja.