Pustinjska svijeća 'Cleopatra' - Eremurus × isabellinus 'Cleopatra' Eremurus × isabellinus 'Cleopatra'

Detaljan opis proizvoda

Pustinjska svijeća 'Cleopatra' - pripada skupini vrtnih hibrida poznatih kao Eremurus × isabellinus, čiji roditelji potječu iz planinskih i stepskih područja središnje Azije. Biljka u proljeće oblikuje prizemnu rozetu uskih, remenastih listova koji se nakon cvatnje postupno povlače u ljetno mirovanje. U lipnju izrasta čvrsta, uspravna stabljika koja završava gustim klasom dugim 50–80 cm, sastavljenim od mnoštva sitnih, zvjezdastih cvjetova. Kod kultivara 'Cleopatra' prevladava marelično narančast do bakreno narančast ton, koji gredici daje topliji dojam. Ukupna visina kreće se otprilike od 120 do 150 cm, a širina busena obično iznosi oko 40–60 cm. Cvjetovi pružaju nektar i pelud te ih rado posjećuju pčele i bumbari. U vrtnoj kompoziciji ističe se kao okomiti naglasak među ukrasnim travama, mačjom metvicom, kaduljama i stolisnicima ili u kontrastu s kuglastim cvatovima ukrasnog luka. Klas je pogodan i za rezanje, u vazi uz redovitu izmjenu vode traje nekoliko dana i unosi u interijer jednaku lakoću kao na gredici. Nakon što se cvat osuši, klas može ostati do jeseni kao nježna struktura. Zahvaljujući egzotičnom izgledu izvrsno se uklapa u moderne i klasične vrtove, najbolje kao soliter ili u kombinaciji s ukrasnim travama i drugim trajnicama. 

Uzgoj: Za uzgoj se pokazuju najboljima puno sunce i topao, zaštićen položaj jer visoke cvjetne stabljike na propuhu lakše polegnu. Ključno je dublje, vrlo propusno tlo s dovoljnim udjelom mineralne komponente, primjerice ilovasto-pjeskovito tlo s dodatkom šljunka, i pH otprilike 6,5–7,8. U teškim glinastim tlima raste opasnost od truljenja mesnatog korijenja, pa se preporučuju povišena gredica, drenažni sloj i malč od kamena koji korijenov vrat drži suhljim. Zalijevanje je važno u proljeće tijekom rasta i u vrijeme razvoja stabljike, a nakon cvatnje biljka prelazi u mirovanje te joj prevlaživanje ljeti i zimi šteti. Gnojidba se obično ograničava na proljetno dodavanje zrelog komposta ili dugodjelujućeg gnojiva s nižim udjelom dušika. Gomoljasto korijenje sadi se najčešće od rujna do listopada ili rano u proljeće, na dubinu od približno 10–15 cm, uz pažljivo raspoređivanje „zvjezdasto“ raširenog korijenja. Razmak sadnje iznosi oko 50–60 cm, odnosno približno 3–4 biljke po m². U uvjetima kontinentalne Hrvatske otpornost na mraz iznosi otprilike do −20 °C, a u suhom i propusnom tlu obično je i veća, ipak se u hladnijim položajima preporučuje zimska zaštita od vlage. Od bolesti se pri prevlaživanju može pojaviti trulež korijena, a za kišnog vremena siva plijesan na cvatu, dok od štetnika mlade izboje ponekad napadaju puževi. U posudi je uzgoj moguć samo u dubokom kontejneru s mineralnim supstratom i uz sigurno suho prezimljavanje. Kod viših primjeraka na izloženim mjestima dobro dolazi neupadljiv oslonac, osobito u razdoblju oluja.

Autor: Kristýna | Revizija: 23.01. 2026