Pustinjska igla 'Solid Yellow' - Eremurus isabellinus 'Solid Yellow' Eremurus isabellinus 'Solid Yellow'

Detaljan opis proizvoda

Pustinjska igla 'Solid Yellow' - vrtni hibrid nastao križanjem E. olgae i E. stenophyllus, raširen u europskim nasadima već od prijelaza 19. u 20. stoljeće. Kultivar 'Solid Yellow' odlikuje se doista ujednačenom žutom nijansom bez narančastih ili marelastih prijelaza. Iz prizemne rozete uskih, plavozelenih listova izrastaju čvrste, bezlisne stabljike visoke približno 1,2–1,5 m, a širina busena iznosi 0,4–0,5 m. U lipnju i srpnju nosi guste, četkaste grozdove sitnih zvjezdastih cvjetova koji se otvaraju postupno odozdo prema gore i često zauzimaju gotovo polovicu duljine stabljike. Cvijet je bez izraženog mirisa, ali postojan na stabljici, pa se ističe i kao rezano cvijeće. Nektar i pelud privlače pčele i druge oprašivače, a visoka „svijeća” lijepo uravnotežuje trave i širokolisne trajnice. Nakon cvatnje lišće se povlači, zato prirodno djeluje u nasadima u kojima ljetne trajnice postupno preuzimaju ulogu pokrova, primjerice kadulja, mačja metvica ili rudbekija. U kompoziciji se ističe kao soliter među nižim trajnicama, no najjasniji učinak postiže u skupini od 3–5 komada, gdje se okomite linije ponavljaju i vrt dobiva ritam.

Uzgoj: Za uzgoj se pokazuju najboljima puno sunce i toplo, zaštićeno stanište jer visoke cvjetne stabljike na propuhu lakše polegnu. Ključno je dublje, vrlo propusno tlo s dovoljno mineralne komponente, primjerice ilovasto-pjeskovito s dodatkom šljunka, pH vrijednosti otprilike 6,5–7,8. U teškom glinastom tlu raste opasnost od truljenja mesnatog korijenja, zato se preporučuju povišena gredica, drenažni sloj i malč od kamenog agregata koji korijenov vrat održava suhljim. Zalijevanje je važno u proljeće tijekom rasta i u vrijeme stvaranja stabljike, a nakon cvatnje biljka prelazi u mirovanje te joj prevlaživanje ljeti i zimi šteti. Gnojidba se obično ograničava na proljetno dodavanje zrelog komposta ili gnojiva s produljenim djelovanjem i nižim udjelom dušika. Gomoljasto korijenje sadi se najčešće u rujnu i listopadu ili rano u proljeće, na dubinu od približno 10–15 cm, uz pažljivo raširivanje „zvjezdastog” korijenja. Razmak sadnje iznosi oko 50–60 cm, dakle otprilike 3–4 biljke po m². U kontinentalnoj Hrvatskoj otporna je na mraz približno do −20 °C, u suhom i propusnom tlu i više, ipak se u hladnijim položajima preporučuje zimska zaštita od vlage. Od bolesti se pri prevlaživanju mogu pojaviti truleži korijena, a za kišnog vremena siva plijesan na cvatu, od štetnika ponekad puževi na mladim izbojima. Uzgoj u posudi moguć je samo u dubokom kontejneru s mineralnim supstratom i uz sigurno suho prezimljavanje. Kod viših primjeraka na izloženim mjestima dobro dođe neupadljiv oslonac, osobito u razdoblju oluja.