Proljetni jaglac - Primula veris Primula veris

Detaljan opis proizvoda

Proljetni jaglac - samonikla vrsta naše flore, karakteristična za svijetle šume, međe, suhe i umjereno vlažne livade te vapnenaste obronke. Oblikuje prizemnu rozetu jajastih, naboranih listova iz čijeg središta u proljeće izrasta nekoliko stapki koje završavaju jednostranim štitcem. Cvjetovi su kimavi i povijeni, ljevkasti, s pet režnjeva, jarkožute boje, često s narančastim točkicama u ždrijelu, i slatkastog su mirisa. Cvatnja u kontinentalnoj Hrvatskoj najčešće pada u travanj i svibanj, a u toplijim položajima može započeti već krajem ožujka. U cvatnji je visok 15–30 cm, a širina busena kreće se oko 20–25 cm. Biljka je medonosna i rado je posjećuju bumbari i samotne pčele. U narodnoj medicini koriste se cvjetovi i korijen, osobito u čajnim mješavinama, a sadrže, među ostalim, saponine i flavonoide te se tradicionalno povezuju s njegom dišnih putova, bez ikakve ljekovite tvrdnje. U kompoziciji se lijepo slaže s ljubicama, sasama, niskim ukrasnim travama i proljetnim lukovicama, a u prirodnim vrtovima često se sadi u skupinama kako bi nastao dojam rascvjetale livade. Ova je biljka idealna za prirodne vrtove, no često se sadi i u ukrasne gredice te uz staze zbog proljetnih cvjetova i zelenog lišća. Može biti i dio proljetnih cvjetnih aranžmana.

Uzgoj: Odgovara mu sunčan do polusjenovit položaj s dobrim strujanjem zraka i bez dugotrajnog zimskog prevlaživanja. Najprikladnije je propusno, pjeskovito-ilovasto do ilovasto tlo, poželjno humusno, često vapnenasto, pH vrijednosti približno 6–7,5. U proljeće mu pogoduje umjereno vlažno tlo, a ljeti sušu podnosi bolje od nekih drugih jaglaca. Sadnja se provodi od ožujka do svibnja ili u rujnu i listopadu. Preporučeni razmak sadnje je oko 20–25 cm, a za plošnu sadnju računa se približno 12–16 biljaka po m². Gnojidba se provodi umjereno, dobro djeluje proljetni dodatak komposta, a u posudama slabija doza gnojiva za cvatuće biljke. Rez se ograničava na uklanjanje ocvalih stapki ako se ne želi samozasijavanje, inače se sjeme obično razvija do srpnja ili kolovoza. U livadnim nasadima košnja se planira tek nakon osipanja sjemena kako bi se sastojina postupno obnavljala. Dijeljenje busena provodi se nakon cvatnje ili krajem ljeta, kada se podanak lako odvaja i biljka se brže ukorjenjuje. U posudi se uzgaja u dubljoj teglici s drenažom, uz održavanje ravnomjerne vlage u proljeće i hladniji položaj ljeti. Otpornost dozrelih biljaka na mraz u našim uvjetima obično je do približno −30 °C. Najčešće probleme uzrokuju prevlaživanje i trulež korijena, pri suši se cvatnja skraćuje, a od štetnika se javljaju lisne uši i puževi. Kod osjetljive kože biljni sok može izazvati iritaciju, pa se pri presađivanju često koriste rukavice.

Autor: Kristýna | Revizija: 06.02. 2026