Proljetna zlatica - Ficaria verna Ficaria verna

Detaljan opis proizvoda

Proljetna zlatica - europska proljetna geofitska trajnica iz porodice žabnjakovki, koja prirodno raste na vlažnim livadama, u poplavnim šumama i uz obale voda. U Hrvatskoj se javlja od nizina do prigorja, često ondje gdje u proljeće ima dovoljno vlage, a ljeti se sastojina zatvara sjenom krošanja. Iz sitnih gomolja od kraja zime razvija prizemne rozete sjajnih, srcolikih listova na dugim peteljkama, obično širokih 3–8 cm, i oblikuje niske sagove visoke 5–15 cm. U ožujku i travnju izrastaju pojedinačni cvjetovi s 8–12 listića cvjetnog ovoja, najčešće promjera 2–3 cm, čisto žute boje s karakterističnim voštanim sjajem. U razdoblju kada u vrtu ima malo nektara, posjećuju ih pčele, rane muhe i kornjaši. Nakon cvatnje tijekom svibnja povlači se u tlo i na staništu ostaje samo podzemni dio, pa u sjenovitoj gredici djeluje kao proljetni sloj nad kojim kasnije ulogu mogu preuzeti hoste, paprati, astilbe ili heuhere. U prirodno oblikovanim kompozicijama lijepo se nadopunjuje s visibabama, procjepcima i šupaljkama, gdje stvara neprekinutu žutu „prizemnu čistinu“. Biljno tkivo sadrži nadražujuće tvari tipične za žabnjakovke, zato nije prikladna za jelo, a pri radu s biljkama kod osjetljive kože može se pojaviti iritacija. Zahvaljujući razmnožavanju gomoljićima, a ponekad i zračnim gomoljićima u pazušcima listova, brzo popunjava slobodno tlo, pa na malim površinama njezino širenje ponekad treba usmjeravati. 

Uzgoj: Najbolje uspijeva u polusjeni do svijetloj sjeni, gdje je tlo stalno svježe do vlažno, humusno i ne isušuje se. Odgovara joj pH od približno 6,0–7,5 i podnosi i teža ilovasta tla, ako nisu dugotrajno zbijena. Biljke se sade od ožujka do listopada, obično 12–16 kom. po m² uz razmak sadnje 20–25 cm, a za brže zatvaranje površine i gušće. Zalijevanje je potrebno uglavnom nakon sadnje i u sušnom predproljeću, kasnije sastojina koristi zimsku vlagu, a nakon povlačenja u tlo vodu više ne treba. Prihrana prosijanim kompostom u jesen ili u predproljeće potiče gustoću lišća, mineralna gnojidba obično nije potrebna. Razmnožavanje i pomlađivanje provodi se dijeljenjem gomoljića nakon povlačenja u tlo ili vrlo rano u proljeće, prije listanja. U posudi se uzgaja uglavnom kao sezonski proljetni ukras, posuda se drži na vlažnom, a nakon povlačenja supstrat se održava tek umjereno vlažnim. Otpornost na mraz razvijenih sastojina u praksi se navodi oko -23 °C, a pri golomrazici bez snijega pomaže lagani malč od lišća. Bolesti su rijetke, na prevlažnom i slabo prozračenom položaju može se pojaviti siva plijesan ili pepelnica, a mlade listove mogu oštećivati puževi.

Autor: Kristýna | Revizija: 26.01. 2026