Pognuto ptičje mlijeko - Ornithogalum nutans Ornithogalum nutans

Detaljan opis proizvoda

Pognuto ptičje mlijeko - trajna lukovičasta biljka iz porodice šparogovki, koju je C. Linné opisao 1753. godine. Potječe iz jugoistočne Europe i jugozapadne Azije, uključujući područja Balkana i Turske, a u srednjoj Europi mjestimično se održava i izvan vrtova. Iz jedne lukovice izrastaju uski, remenasti listovi sa svjetlijom središnjom prugom, a rano u proljeće čvrste stapke nose jednostran, rijedak grozd od 6–15 cvjetova. Cvjetovi su široki 3–4 cm, zvonoliki i povijeni, iznutra bijeli, a s vanjske strane izrazito zeleno prugasti, u toplijim danima nježno mirišu. Biljka obično naraste 20–40 cm i u vrijeme cvatnje ostavlja dojam lagane srebrnkastosti. Prikladna je za podivljavanje u travnjaku, za sadnju ispod grmova i u proljetne gredice, gdje stvara nježan, ali jasno čitljiv ritam među trajnicama koje tek tjeraju. Dobro se slaže s procjepcima, presličicama, kukurijecima, ranim narcisima ili ukrasnim lukom, koji preuzima ulogu nakon povlačenja listova. Cvijet je pogodan i za rezanje, u vazi se drži nekoliko dana, a cvat je lijep i u slobodnijim, „divljim“ buketima. Cvjetove posjećuju pčele i drugi oprašivači, a na grickanje divljači obično je otpornije od mnogih drugih proljetnih lukovičastih biljaka. Biljka nije jestiva, sadrži srčane glikozide i pri gutanju može izazvati tegobe, a sok može nadražiti osjetljivu kožu. U vrtovima prirodnog tipa treba računati s time da se u dobrim uvjetima širi lukovicama kćerima.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na suncu do polusjene, a u podrastu listopadnih drvenastih biljaka redovito cvate i bez intenzivne njege. Odgovara joj humusna zemlja s dobrom drenažom, podnosi pH od blago kiselog do blago lužnatog, dok joj jako kisela tla ne odgovaraju. Lukovice se najčešće sade od rujna do studenoga na dubinu 8–10 cm, uz razmak sadnje 10–12 cm, a za ujednačen učinak približno 60–80 kom. po m². Cvate obično u travnju i svibnju, nakon cvatnje listovi se povlače, a zalijevanje se smanjuje kako bi lukovica sigurno sazrela. Za gnojidbu je dovoljan kompost ili umjeren dodatak gnojiva za lukovičaste biljke početkom proljeća, a prikladno je i proljetno malčiranje kompostom od lišća. Otpornost sazrelih lukovica na mraz u dobro dreniranom tlu iznosi otprilike do -23 °C, u posudama su osjetljivije pa se preporučuje zimska izolacija posude i smještaj u zavjetrinu. U prvoj godini nakon sadnje pomaže tanak sloj malča, osobito na otvorenim položajima s kolebanjima temperature. Najčešći problem je trulež lukovica pri prevlaživanju, a rijetko i oštećenje mladih listova od puževa. Razmnožava se odvajanjem lukovica kćeri u razdoblju mirovanja ili sjetvom, pri čemu biljke iz sjemena cvatu kasnije.

 Autor: Nikol | Revizija: 3.2. 2026