Plosnatolisni kotrljan 'Blue Hobbit' - Eryngium planum 'Blue Hobbit' Eryngium planum 'Blue Hobbit'

Detaljan opis proizvoda

Plosnatolisni kotrljan 'Blue Hobbit' - potječe s prirodnih staništa s plitkim, kamenitim tlom i ljetnom sušom, što se odražava u njegovu čvrstom habitusu i skromnim zahtjevima. Kultivar 'Blue Hobbit' ubraja se među najniže selekcije vrste i oblikuje kompaktan, gusto razgranat busen s kraćim internodijima. Za razliku od viših kultivara, poput 'Blaukappe', primjenjuje se i u prednjim dijelovima gredica te u manjim vrtovima. Od srpnja do rujna na vrhovima stabljika pojavljuju se kuglasti štitci promjera 3–4 cm, okruženi uskim, bodljikavim pricvjetnim listovima koji poprimaju čeličnoplavu boju. Listovi su sivozeleni, sjedeći, fino bodljikavog ruba i nisu otrovni. Odrasla biljka obično je visoka približno 30–40 cm i široka oko 30–35 cm, pa se dobro uklapa i u manje kompozicije i ne zasjenjuje susjedne trajnice. Cvjetovi su medonosni i privlače i leptire, a nakon cvatnje pretvaraju se u dekorativne plodne skupine prikladne za sušenje. Na gredicama se lijepo slaže s vlasuljama, koviljem, žednjacima, kaduljama i niskim ehinacejama, uz koje stvara izražen kontrast oblika.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, na toplom i prozračnom položaju u zavjetrini. Najbogatije cvjeta u suhoj mikroklimi uz šljunčane gredice, zidiće i propusne padine. Zahtijeva lagano do srednje teško tlo s izvrsnom drenažom, često s dodatkom šljunka ili pijeska, jer dugotrajno prevlaživanje zimi dovodi do truljenja korijenova vrata. Preporučeni pH je neutralan do blago lužnat, 6,8–8,0. Nakon sadnje tijekom prve sezone održava se ujednačena vlažnost, a poslije su biljke otporne na sušu i zalijevanje je potrebno uglavnom tijekom dugih razdoblja bez kiše. Gnojidba je umjerena, u proljeće je dovoljan tanak sloj komposta, dok višak dušika potiče bujno lišće i polijeganje stabljika. Za malčiranje je prikladniji mineralni malč (šljunak), a organski se ne stavlja tik uz korijenov vrat. Cvjetne stabljike mogu se ukloniti nakon cvatnje ili ostaviti preko zime radi strukture, a rez se tada provodi rano u proljeće. Cvatnja obično traje od lipnja do kolovoza, kod nekih vrsta i do rujna. Za suhe aranžmane cvatovi se beru u srpnju i kolovozu pri punoj obojenosti. Sadnja je najpouzdanija u proljeće (ožujak–svibanj) ili početkom jeseni (rujan–listopad), s naglaskom na dobro ukorjenjivanje prije zime. Otpornost na mraz kod vrtnih vrsta iznosi otprilike −25 do −34 °C, a glavni rizik predstavlja zimska vlaga. Pri uzgoju u posudi bira se dublja posuda i vrlo propusni supstrat, a zimi je ključno ograničiti zalijevanje. Razmak sadnje obično iznosi 30–50 cm, ovisno o rastu. Od bolesti se mogu pojaviti pepelnica i pjegavosti lista, a pri prevlaživanju truleži, dok se od štetnika javljaju lisne uši na mladim izbojima i puževi na biljkama koje tek tjeraju.

Autor: Kristýna | Revizija: 23.01. 2026