Plava božikovina 'Heckenstar' Ilex × meserveae 'Heckenstar'

Detaljan opis proizvoda

Plava božikovina 'Heckenstar' - fascinantan grm koji pripada skupini takozvanih plavih božikovina, za koje je karakteristična tamnozelena boja lišća s blagim plavkastim odsjajem. U zrelosti oblikuje zimzelen grm do manjeg višedebalnog stabla, obično 2–3 m visokog i oko 1,5–2 m širokog, ovisno o staništu i intenzitetu rezidbe. Habitus je gust, u početku izrazito uspravan, kasnije blago raširen, pa se lako oblikuje u zelene zidove ili slobodnije kuglaste oblike. Grane su bez trnova, no listovi imaju tipičan izgled božikovine – obrnuto jajoliki do eliptični, dugi oko 3–6 cm, čvrsto kožasti, s lica sjajno tamnozeleni do plavkastozeleni, s naličja svjetliji, po rubu fino bodljikavo nazubljeni. Svojim postojanim tamnim zelenilom daju vrtu čvrst kostur u razdoblju kada većina listača odbacuje lišće. U proljeće, obično u svibnju i lipnju, u pazušcima listova pojavljuju se sitni bjelkasti do krem cvjetovi skupljeni u kratke snopiće. 'Heckenstar' je muški kultivar, stvara pelud, ali u pravilu ne donosi plodove. Služi kao oprašivač ženskih plavih božikovina s crvenim bobama, koje u njegovoj blizini znatno pouzdanije rađaju. Kao i ostale božikovine, pri konzumaciji je otrovan, osobito listovi i plodovi ženskih biljaka, pa se koristi prije svega kao estetski element. Primjenjuje se u živicama, kao zeleni zid uz staze i ograde, kao zimzelena pozadina za gredice trajnica i trava ili u kombinaciji s rododendronima, pierisima i drugim acidofilnim drvenastim biljkama.

Uzgoj: Božikovinama najbolje odgovara zaštićen položaj na punom suncu do polusjeni, idealno u zavjetrini. Mlade biljke bolje podnose zimsko sunce ako imaju dovoljno vlažno tlo i malč u zoni korijena. Grm preferira humusno, srednje teško do lakše tlo koje dobro zadržava vlagu, ali nije trajno prevlažno. Prikladan je pH u blago kiselom do neutralnom području, no božikovina podnosi i blago lužnata tla ako se ne isušuju. Površina tla često se malčira korom ili lišćem, što sprječava pregrijavanje i isušivanje finog korijenja. Sadnja se najčešće provodi u proljeće od ožujka do svibnja ili u jesen od rujna do studenoga, a biljke u kontejneru mogu se presađivati i u drugim terminima uz osigurano zalijevanje. U prvim godinama nakon sadnje pogoduje redovito zalijevanje, osobito u sušnim razdobljima i toplim zimama. Nakon ukorjenjivanja grm podnosi mrazeve otprilike do −25 do −29 °C, no mladim biljkama koristi zimski malč u zoni korijena. Rez dobro podnosi, pa je prikladan kako za oblikovane živice, gdje se biljke sade na razmak od oko 0,6–0,8 m, tako i za slobodne skupine s razmakom sadnje oko 1,2–1,5 m. Gnojidba se ograničava na umjereno dodavanje komposta ili sporotopivih gnojiva za acidofilne drvenaste biljke jednom do dvaput godišnje. Od bolesti i štetnika u sušnim ljetima mogu se javiti oštećenja od suše u obliku žućenja ili sušenja rubova listova, a od kukaca povremeno lisne uši ili štitaste uši. Ukupno je riječ o otpornom, dugovječnom grmu koji donosi postojano zelenilo i istodobno osigurava oprašivanje ženskih božikovina u vrtu.

Autor: Nikol | Revizija: 3.12.2025