Planinski bor 'Wintersonne' Pinus mugo 'Wintersonne'

Detaljan opis proizvoda

Planinski bor 'Wintersonne' - kultivar planinskog bora poznat po izrazitoj promjeni boje iglica u hladnijem dijelu godine. Zelene iglice od jeseni postupno poprimaju zlatnožute tonove i zimi stvaraju svijetli naglasak koji je uočljiv i s veće udaljenosti, a u proljeće prelaze natrag u zelenozlatnu boju. Habitus je obično pravilno stožast do polukuglast, s gustim granama i kratkim izbojima koji održavaju kompaktnu siluetu i bez čestog oblikovanja. Nema trnova, pa je prikladan i za vrtove s djecom te uz staze, gdje dolazi do izražaja njegov zimzeleni učinak. U dobi od deset godina doseže oko 0,7 m širine i 1,5 m visine, a u punoj zrelosti kreće se otprilike u rasponu 1,5–2 m × 0,8–1,2 m. Češeri se razvijaju neupadljivo i nisu glavni ukras, dekorativna je prije svega boja i tekstura iglica u kontrastu sa snijegom i tamnim zidovima. Kultivar se koristi kao soliter uz ulaze, u predvrtovima i na šljunčanim gredicama, gdje dolazi do izražaja njegov pravilan oblik, a na kamenjaru nadopunjuje kamenje i niske trajnice. U kompozicijama se dobro slaže s tamnolisnim drvenastim biljkama, primjerice žutikama i suručicama, te s trajnicama otpornima na sušu, a u prirodnije oblikovanim nasadima s vrijeskom, brusnicom i borovnicom. U početku raste razmjerno brzo, a s godinama se rast usporava.

Planinski bor - Pinus mugo je četinjača grmolikog, rjeđe razgranatog rasta, bez glavnog korijena. Doseže visinu od 1-2 m i raste pretežno u planinskim područjima iznad gornje granice šume, odnosno u nižim predjelima na tresetištima i visokim cretovima. Često poprima bizarne oblike nastale djelovanjem stalnog vjetra s jedne strane. U vrtnim uvjetima raste gusto i pravilno te se ubraja među najotpornije vrtne borove. U prirodi često raste na stjenovitim, pjeskovitim mjestima, iako mu je za zdrav rast potrebno dosta vode. Za to mu služe dugi korijeni koji vodu pronalaze i u najnepovoljnijim uvjetima. Podnosi svako propusno tlo osim izrazito vapnenastog. Potpuno otporan na mraz i vrlo izdržljiv manji bor ima brojne primjene u vrtnim nasadima i gradskom zelenilu.

Uzgoj: Najljepšu boju i najgušće iglice biljke imaju na punom suncu, u laganoj polusjeni dio kultivara i dalje pouzdano raste, ali je krošnja rjeđa. Zavjetrina je korisna osobito zimi, kada kombinacija vjetra i sunca potiče isušivanje iglica, a u toplim nizinama pomaže mikroklima s hladnijom podlogom i malčem. Najbolje se pokazuje propusno, pjeskovito-ilovasto do kamenito tlo, u teškim glinama važna je drenaža, a patuljaste forme osjetljivo reagiraju na prevlaživanje. Preporučeni pH iznosi otprilike 4,5–6,5, a u mnogim vrtnim tlima odgovara i blago kiselo do slabo neutralno okruženje. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenoga, u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila, osobito tijekom prvog ljeta. Nakon ukorjenjivanja otpornost na sušu je srednja do visoka, no kod patuljastih kultivara ipak se isplati ravnomjerna vlaga tijekom dugih vrućina. Gnojidba treba biti umjerena, u proljeće manjom dozom sporotopivog gnojiva za četinjače, jer višak dušika povećava mekani prirast i rizik od bolesti. Rez obično nije potreban, a radi zgušnjavanja ponekad se skraćuju proljetne „svijeće“ u svibnju do lipnja. Malč od kore stabilizira vlagu i temperaturu tla. Uzgoj u posudi je čest, pri čemu je potreban drenažni sloj, propusni supstrat i zimska zaštita posude od promrzavanja korijena, a tijekom otopljenja prati se vlažnost. Otpornost patuljastih borova na mraz je visoka, oko -30°C, a veći je rizik zimsko isušivanje i prevlaživanje. Od štetnika se pri suši mogu pojaviti crveni pauci i lisne uši, a od bolesti osipanje iglica i trulež korijena u teškom tlu. Razmak sadnje odabire se prema konačnoj širini, orijentacijski 0,8–1,5 m kod jastučastih formi te oko 1,5–2,5 m kod širih patuljastih kultivara.

Autor: Kristýna | Revizija: 30.12.2025