Planinski bor 'Wintergold' Pinus mugo 'Wintergold'

Detaljan opis proizvoda

Planinski bor 'Wintergold' - vrlo atraktivna, kompaktna četinjača niskog i jastučastog oblika. Kultivar 'Wintergold', uzgojen u Nizozemskoj, pripada spororastućim, jastučastim formama. Starije biljke u vrtnim uvjetima obično dosežu 1–1,2 m visine i oko 1,5–2 m širine, a godišnji prirast iznosi oko 5–10 cm. Grm ima blago raširen, gust habitus s čvrstim granama. Iglice rastu po dvije u snopićima, srednje su duge, blago uvijene i tijekom većeg dijela vegetacije zelene do zelenkastožute. S padom temperatura postaju intenzivno zlatnožute pa zimski vrt omekšavaju toplim tonom. Sitni smeđi češeri ostaju prilično neupadljivi, a glavni ukras čine oblik grma i promjenjiva boja iglica. Kultivar 'Wintergold' dolazi do izražaja u prednjim dijelovima skupina četinjača, na kamenjaru, u šljunčanim sadnjama i sadnjama vrištine, na suhim padinama te kao soliter u posudama. Dobro se kombinira s niskim trajnicama i ukrasnim travama, ali i s drugim kultivarima planinskog bora zelenih ili plavkastih iglica.

Planinski bor - Pinus mugo četinjasti je grm, rjeđe grmolikog rasta, bez glavnog korijena. Doseže visinu od 1-2 m i raste uglavnom u planinskim područjima iznad gornje granice šume, odnosno u nižim položajima na tresetištima i visokim cretovima. Često poprima bizarne oblike koje oblikuje stalni vjetar s jedne strane. U vrtnim uvjetima raste gusto i pravilno te pripada najotpornijim vrtnim borovima. U prirodi često raste na stjenovitim i pjeskovitim mjestima, iako mu je za zdrav rast potrebno dovoljno vode. Za to mu služe dugo korijenje koje vodu pronalazi i u najnepovoljnijim uvjetima. Osim izrazito vapnenastog podnosi svako propusno tlo. Potpuno otporan na mraz i vrlo izdržljiv manji bor nalazi brojne primjene u vrtovima i gradskom zelenilu.

Uzgoj: Najljepšu boju i najgušće iglice biljke imaju na punom suncu, u laganoj polusjeni dio kultivara i dalje pouzdano raste, ali krošnja je rjeđa. Zavjetrina je korisna prije svega zimi, kada kombinacija vjetra i sunca potiče isušivanje iglica, a u toplim nizinama pomaže mikroklima s hladnijom podlogom i malčem. Najbolje se pokazuje propusno, pjeskovito-ilovasto do kamenito tlo, u teškom glinastom tlu važna je drenaža, a patuljaste forme osjetljivo reagiraju na prevlaživanje. Preporučeni pH iznosi otprilike 4,5–6,5, a u mnogim vrtnim tlima dobro odgovara i blago kiselo do slabo neutralno okruženje. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenoga, u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila, osobito tijekom prvog ljeta. Nakon ukorjenjivanja otpornost na sušu je srednja do visoka, no kod patuljastih kultivara isplati se ravnomjerna vlaga tijekom dugih vrućina. Gnojidba treba biti umjerena, u proljeće manjom dozom sporotopivog gnojiva za četinjače, a višak dušika potiče mekan prirast i povećava rizik od bolesti. Rez obično nije potreban, a za zgušnjavanje se ponekad u svibnju do lipnja skraćuju proljetne „svijeće”. Malč od kore stabilizira vlagu i temperaturu tla. Uzgoj u posudi je čest, a potrebni su drenažni sloj, propusni supstrat i zimska zaštita posude od promrzavanja korijena, dok se tijekom otopljenja prati vlažnost. Otpornost patuljastih borova na mraz je visoka, oko -30°C, a veći je rizik zimsko isušivanje i prevlaživanje. Od štetnika se tijekom suše mogu pojaviti grinje i lisne uši, a od bolesti osip iglica i trulež korijena u teškom tlu. Razmak sadnje bira se prema konačnoj širini, orijentacijski 0,8–1,5 m kod jastučastih formi i oko 1,5–2,5 m kod širih patuljastih kultivara.

Autor: Nikol | Revizija: 30.11.2025