Planinski bor 'WB Mops Bašť' Pinus mugo 'WB Mops Bašť'

Detaljan opis proizvoda

Planinski bor 'WB Mops Bašť' - nizak kultivar planinskog bora, izdvojen iz vještičje metle zbog iznimno zbijenog, jastučastog habitusa. Izvorna vrsta naseljava visokoplaninske padine Alpa i Karpata, gdje se nosi s vjetrom, siromašnim tlima i kolebanjima temperature, što se u vrtu odražava pouzdanom otpornošću i dugovječnošću. Biljka razvija kratke, čvrste izboje i snopiće iglica koji zadržavaju zasićeno zelenu boju i zimi. U zrelosti doseže otprilike 0,3 m visine i 0,5 m širine, a godišnji prirast iznosi tek nekoliko centimetara. Najuočljivija je kompaktna tekstura, koja lijepo kontrastira s nježnim ukrasnim travama, vrijeskom i niskim rododendronima, a u modernim sadnjama i sa šljunkom, kamenjem i trajnicama otpornima na sušu. Češeri se pojavljuju neupadljivo i kod sitnih biljaka nisu glavni ukras, no u kasno ljeto mogu upotpuniti prirodan izgled. Na 1 m² obično se sade 3–4 biljke. 

Planinski bor - Pinus mugo je četinjača grmolikog, rjeđe razgranatog rasta, bez glavnog korijena. Doseže visinu od 1-2 m i raste pretežno u planinskim područjima iznad gornje granice šume, odnosno u nižim položajima na tresetištima i visokim cretovima. Često poprima bizarne oblike koje oblikuje stalni vjetar s jedne strane. U vrtnim uvjetima raste gusto i pravilno te se ubraja među najotpornije vrtne borove. U prirodi često raste na stjenovitim, pjeskovitim mjestima, iako za zdrav rast treba dosta vode. Pritom mu služi dugo korijenje, koje vodu pronalazi i u najnepovoljnijim uvjetima. Osim izrazito vapnenastog, podnosi bilo koje propusno tlo. Potpuno otporan na mraz i vrlo izdržljiv manji bor pronalazi brojne primjene u vrtovima i gradskom zelenilu.

Uzgoj: Najljepšu boju i najgušće iglice biljke imaju na punom suncu, u laganoj polusjeni dio kultivara i dalje pouzdano raste, no krošnja je rjeđa. Zavjetrina je korisna osobito zimi, kada kombinacija vjetra i sunca potiče isušivanje iglica, a u toplim nizinama pomaže mikroklima s hladnijom podlogom i malčem. Najbolje odgovara propusno, pjeskovito-ilovasto do kamenito tlo, u teškim glinama važna je drenaža, a patuljasti oblici osjetljivo reagiraju na prevlaživanje. Preporučeni pH iznosi približno 4,5–6,5, a u mnogim vrtnim tlima odgovara i blago kiselo do slabo neutralno okruženje. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenoga, u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila, osobito tijekom prvog ljeta. Nakon ukorjenjivanja otpornost na sušu je srednja do visoka, no kod patuljastih kultivara isplati se ujednačena vlaga tijekom dugih vrućina. Gnojidba treba biti umjerena, u proljeće manjom dozom sporotopivog gnojiva za četinjače, jer višak dušika povećava mekan prirast i rizik od bolesti. Rez obično nije potreban, a radi zgušnjavanja ponekad se u svibnju do lipnja skraćuju proljetne „svijeće“. Malč od kore stabilizira vlagu i temperaturu tla. Uzgoj u posudi čest je, potrebni su drenažni sloj, propusni supstrat i zimska zaštita posude od smrzavanja korijena, a tijekom odjuge prati se vlažnost. Otpornost patuljastih borova na mraz je visoka, oko -30°C, a veći je rizik zimsko isušivanje i prevlaživanje. Od štetnika se u suši mogu pojaviti crveni pauci i lisne uši, a od bolesti osip iglica i trulež korijena u teškom tlu. Razmak sadnje odabire se prema konačnoj širini, orijentacijski 0,8–1,5 m kod jastučastih oblika i oko 1,5–2,5 m kod širih patuljastih kultivara.

Autor: Kristýna | Revizija: 30.12.2025