Planinski bor 'Sherwood Compact' Pinus mugo 'Sherwood Compact'

Detaljan opis proizvoda

Planinski bor 'Sherwood Compact' - jedinstven kultivar bora koji potječe iz planinskih područja srednje Europe, gdje raste na kamenitim padinama izloženima vjetru, snijegu i mrazu. Kultivar 'Sherwood Compact' pronašao je uzgajivač Andy Sherwood u Oregonu u SAD-u 50-ih godina 20. stoljeća, nakon čega je proširen u rasadničku proizvodnju. Pripada patuljastim oblicima vrlo sporog rasta s plosnato kuglastim, blago jastučastim habitusom. U našim uvjetima doseže visinu od približno 1 m i širinu od 1–1,2 m, a godišnji prirast uglavnom iznosi oko 5–10 cm. Kratke uspravne grančice nose čvrste, tamnozelene iglice koje rastu u parovima i zimi na vrhovima često poprimaju nježan zlatkast ton. Gusto igličje ostavlja dojam neprekinutog zelenog jastuka, a sitni smeđi češeri ostaju tek nenametljiv detalj. Kultivar 'Sherwood Compact' pronalazi mjesto u manjim i većim vrtovima kao nizak grm za kamenjare, šljunčane gredice i sadnje s vrijeskom, za suhe padine te za predvrtove. Prikladan je i za uzgoj u srednje velikim posudama na terasama, gdje daje cjelogodišnji zeleni naglasak i lako se kombinira s trajnicama i ukrasnim travama.

Planinski bor - Pinus mugo četinjača je grmolikog, rjeđe razgranatog rasta, bez glavnog korijena. Doseže visinu od 1-2 m i raste pretežno u planinskim područjima iznad gornje granice šume, odnosno u nižim položajima na tresetištima i visokim cretovima. Često poprima bizarne oblike koje oblikuje neprestani vjetar s jedne strane. U vrtnim uvjetima raste gusto i pravilno te se ubraja među najotpornije vrtne borove. U prirodi često raste na stjenovitim i pjeskovitim mjestima, iako mu je za zdrav rast potrebno dovoljno vode. U tome mu pomaže dugo korijenje koje vodu pronalazi i u najnepovoljnijim uvjetima. Osim izrazito vapnenastog, podnosi svako propusno tlo. Potpuno otporan na mraz i vrlo izdržljiv manji bor nalazi brojne primjene u sadnjama u vrtovima i gradskom zelenilu.

Uzgoj: Najbolju obojenost i gustoću iglica postiže na punom suncu, u laganoj polusjeni dio kultivara i dalje pouzdano raste, ali krošnja je rjeđa. Zavjetrina je korisna ponajprije zimi, kada kombinacija vjetra i sunca potiče isušivanje iglica, a u toplim nizinama pomaže mikroklima s hladnijom podlogom i malčem. Najbolje se pokazuje propusno, pjeskovito-ilovasto do kamenito tlo, u teškim glinama važna je drenaža, a patuljasti oblici osjetljivo reagiraju na prevlaživanje. Preporučeni pH iznosi približno 4,5–6,5, a u mnogim vrtnim tlima odgovara i blago kiselo do slabo neutralno okruženje. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenog, u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila, osobito tijekom prvog ljeta. Nakon ukorjenjivanja otpornost na sušu je srednja do visoka, no kod patuljastih kultivara isplati se ujednačena vlaga tijekom dugih vrućina. Gnojidba treba biti umjerena, u proljeće manjom dozom sporotopivog gnojiva za četinjače, jer višak dušika potiče mekan prirast i povećava rizik od bolesti. Rez obično nije potreban, a radi zgušnjavanja ponekad se skraćuju proljetne „svijeće” od svibnja do lipnja. Malč od kore stabilizira vlagu i temperaturu tla. Uzgoj u posudi je čest, potrebni su drenažni sloj, propusni supstrat i zimska zaštita posude od promrzavanja korijena, a tijekom otapanja prati se vlažnost. Otpornost patuljastih borova na mraz je visoka, oko -30 °C, a veći rizik predstavljaju zimsko isušivanje i prevlaživanje. Od štetnika se tijekom suše mogu pojaviti grinje i lisne uši, a od bolesti osip iglica i trulež korijena u teškom tlu. Razmak sadnje određuje se prema konačnoj širini, orijentacijski 0,8–1,5 m kod jastučastih oblika i oko 1,5–2,5 m kod širih patuljastih kultivara.

Autor: Nikol | Revizija: 30.11.2025