Planinski bor 'Parade Kissen' Pinus mugo 'Parade Kissen'

Detaljan opis proizvoda

Planinski bor 'Parade Kissen' - spororastući kultivar planinskog bora koji je, prema navodima dijela inozemnih rasadnika, pronađen kao prirodna selekcija u alpskom području Švicarske. U nekim se katalozima navodi i pod oznakom Pinus mugo subsp. uncinata 'Paradekissen'. Raste u nizak, raširen oblik koji podsjeća na zeleni „jastuk”, vrlo gustog grananja s kratkim, čvrstim iglicama. Iglice rastu u snopićima po dvije, tamnozelene su i ostaju na biljci tijekom cijele godine, zbog čega čini pouzdan zimzeleni okvir sadnje i zimi i ljeti. Pri dodiru iglica može se osjetiti blag smolast miris. Cvat je neupadljiv, muški češeri pojavljuju se obično u svibnju i lipnju, a kasnije se razvijaju mali češeri duljine otprilike 2–6 cm. Nakon deset godina obično doseže oko 0,2 m visine i 0,4 m širine, a u zrelosti najčešće naraste otprilike 0,4–0,7 m uz širinu 0,8–1,5 m, kod vrlo starih biljaka i više u širinu. U vrtnoj kompoziciji kombinira se s vrijeskom, majčinom dušicom, trajnicama otpornima na sušu i ukrasnim travama, u koritima i posudama čini trajnu osnovu za sezonsku podsadnju, a dobro podnosi i gradske uvjete.

Planinski bor - Pinus mugo je četinjača grmolikog rasta, rjeđe razgranatijeg oblika, bez glavnog korijena. Naraste do visine 1-2 m i raste pretežno u planinskim područjima iznad gornje granice šume, ponegdje i u nižim predjelima na tresetištima i visokim cretovima. Često poprima bizarne oblike koje oblikuje stalni vjetar s jedne strane. U vrtnim uvjetima raste gusto i pravilno te se ubraja među najotpornije vrtne borove. U prirodi često raste na stjenovitim, pjeskovitim mjestima, iako za zdrav rast treba dovoljno vode. U tome mu pomaže dugo korijenje koje vodu pronalazi i u najnepovoljnijim uvjetima. Osim izrazito vapnenastog tla podnosi svako propusno tlo. Potpuno otporan na mraz i vrlo izdržljiv manji bor, nalazi brojne primjene u vrtovima i gradskom zelenilu.

Uzgoj: Najljepšu boju i najgušće iglice ima na punom suncu, u blagoj polusjeni dio kultivara i dalje pouzdano raste, ali krošnja je rjeđa. Zavjetrina je korisna osobito zimi, kada kombinacija vjetra i sunca potiče isušivanje iglica, a u toplim nizinama pomaže mikroklima s hladnijom podlogom i malčem. Najbolje se pokazuje propusno, pjeskovito-ilovasto do kamenito tlo, u teškim glinastim tlima važna je drenaža jer patuljasti oblici osjetljivo reagiraju na prevlaživanje. Preporučeni pH iznosi otprilike 4,5–6,5, a u mnogim vrtnim tlima odgovara i blago kiselo do slabo neutralno okruženje. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenoga, u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila, osobito tijekom prvog ljeta. Nakon ukorjenjivanja otpornost na sušu je srednja do visoka, no kod patuljastih kultivara isplati se ujednačena vlaga tijekom dugih vrućina. Gnojidba treba biti umjerena, u proljeće manjom dozom sporotopivog gnojiva za četinjače, jer višak dušika povećava mekan prirast i rizik od bolesti. Rez obično nije potreban, a radi zgušnjavanja ponekad se skraćuju proljetne „svijeće” u svibnju i lipnju. Malč od kore stabilizira vlagu i temperaturu tla. Uzgoj u posudi je čest, potrebni su drenažni sloj, propusni supstrat i zimska zaštita posude kako korijenje ne bi promrznulo, a tijekom odmrzavanja prati se vlažnost. Otpornost patuljastih borova na mraz je visoka, oko -30 °C, a veći rizik predstavljaju zimsko isušivanje i prevlaživanje. Od štetnika se tijekom suše mogu pojaviti grinje paučinari i lisne uši, a od bolesti osipanje iglica i trulež korijena u teškom tlu. Razmak sadnje odabire se prema konačnoj širini, okvirno 0,8–1,5 m kod jastučastih oblika i oko 1,5–2,5 m kod širih patuljastih kultivara.

Autor: Kristýna | Revizija: 29.12.2025