Planinski bor 'Milky Way' Pinus mugo 'Milky Way'

Detaljan opis proizvoda

Planinski bor 'Milky Way' - lijep kultivar koji pripada patuljastim, gusto razgranatim oblicima s nježno šarenim iglicama. U 10 godina u našim uvjetima doseže približno 0,4–0,6 m visine i 0,6–0,8 m širine, a u zrelosti oko 0,6–0,8 m visine i 0,8–1 m širine. Raste kao nizak, kompaktan grm jastučaste do gotovo kuglaste krošnje. Izbojci su kratki, gusto raspoređeni i nose snopiće od po dvije iglice duge približno 2–4 cm. Iglice su srednje do tamnozelene s krem-bijelim plohama i prugama, najizraženijima na mladim vrhovima izbojaka, pa krošnja djeluje nježno prosvijetljeno, kao da je posuta svjetlom. Iglice se na granama zadržavaju nekoliko godina i održavaju grm punim i tijekom zime. Češeri se na patuljastim biljkama pojavljuju tek pojedinačno, sitni su, jajasto stožasti i u vrtnoj kompoziciji imaju pretežno ukrasnu ulogu. Zahvaljujući sporom rastu, čvrstoj građi i dvobojnim iglicama kultivar 'Milky Way' primjenjuje se kao mali soliter u kamenjarima, vrištinama i šljunčanim gredicama, u manjim predvrtovima te u posudama na terasama, gdje lijepo prati ukrasne trave, vrijesak i druge četinjače prilagođene planinskim staništima.

Planinski bor - Pinus mugo je četinjača grmolikog, rjeđe razgranatijeg rasta, bez glavnog korijena. Doseže visinu od 1-2 m i raste pretežno u planinskim područjima iznad gornje granice šume, odnosno na nižim položajima na tresetištima i visokim cretovima. Često poprima bizarne oblike koje mu daje stalni vjetar s jedne strane. U vrtnim uvjetima raste gusto i pravilno te se ubraja među najotpornije vrtne borove. U prirodi često raste na stjenovitim, pjeskovitim mjestima, iako mu je za zdrav rast potrebno dovoljno vode. Za to mu služi dugo korijenje koje vodu pronalazi i u najnepovoljnijim uvjetima. Osim izrazito vapnenastog podnosi svako propusno tlo. Potpuno otporan na mraz i vrlo izdržljiv manji bor nalazi brojne primjene u sadnji u vrtovima i gradskom zelenilu.

Uzgoj: Najljepšu obojenost i gustoću iglica postiže na punom suncu, u laganoj polusjeni dio kultivara i dalje pouzdano raste, ali krošnja je rjeđa. Zavjetrina je korisna osobito zimi, kada kombinacija vjetra i sunca potiče isušivanje iglica, a u toplim nizinama pomaže mikroklima s hladnijom podlogom i malčem. Najbolje se pokazuje propusno, pjeskovito-ilovasto do kamenito tlo, u teškom glinastom tlu važna je drenaža jer patuljasti oblici osjetljivo reagiraju na prevlaživanje. Preporučeni pH iznosi približno 4,5–6,5, a u mnogim vrtnim tlima odgovara i blago kiselo do slabo neutralno okruženje. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenoga, u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila, osobito tijekom prvog ljeta. Nakon ukorjenjivanja otpornost na sušu je srednja do visoka, no kod patuljastih kultivara isplati se ravnomjerna vlaga tijekom dugih vrućina. Gnojidba treba biti umjerena, u proljeće manjom dozom sporotopivog gnojiva za četinjače, jer višak dušika povećava mekan prirast i rizik od bolesti. Rez obično nije potreban, a radi zgušnjavanja ponekad se skraćuju proljetne „svijeće“ u svibnju do lipnja. Malč od kore stabilizira vlagu i temperaturu tla. Uzgoj u posudi je čest, potrebni su drenažni sloj, propusni supstrat i zimska zaštita posude od promrzavanja korijena, a tijekom odmrzavanja prati se vlažnost. Otpornost patuljastih borova na mraz je visoka, oko -30 °C, a veći rizik predstavljaju zimsko isušivanje i prevlaživanje. Od štetnika se tijekom suše mogu pojaviti grinje i lisne uši, a od bolesti osip iglica i trulež korijena u teškom tlu. Razmak sadnje bira se prema konačnoj širini, orijentacijski 0,8–1,5 m kod jastučastih oblika i oko 1,5–2,5 m kod širih patuljastih kultivara.

Autor: Nikol | Revizija: 30.11.2025