Planinski bor 'Mars' Pinus mugo 'Mars'

Detaljan opis proizvoda

Planinski bor 'Mars' - kompaktan je, spororastući oblik pravilnog, jastučastog do kuglastog habitusa. S 10 godina doseže približno 0,3 m visine i 0,5 m širine, a nakon mnogo godina obično oko 0,6–0,8 m visine i 0,8–1 m širine, ovisno o staništu i tlu. Grm raste gusto, grane su kratke i bogato razgranate, pa oblikuju čvrstu, kompaktnu krošnju bez izraženog glavnog vrha. Iglice rastu u snopićima po dvije, kratke su, duge oko 3–5 cm, srednje do tamnozelene, često blago uvijene i vrlo gusto raspoređene na izbojima. Na granama se zadržavaju nekoliko godina, zbog čega biljka ne djeluje prorijeđeno ni zimi. Pupovi su smećkasti do sivosmeđi, na vrhovima izboja izraženiji i izbliza krošnji daju finu teksturu. Češeri se na patuljastim biljkama pojavljuju tek povremeno, sitni su, jajasti i u vrtnoj kompoziciji imaju uglavnom ukrasnu ulogu. Spoj niskog rasta, gustog grananja i postojane zelene boje iglica čini kultivar 'Mars' idealnim malim soliterom za kamenjare, vrištine i šljunčane sadnje, predvrtove te posude na terasama i balkonima. Lijepo se slaže s ukrasnim travama, vrijeskom, patuljastim borovicama i drugim planinskim četinjačama te kompoziciji daje mirnu, tijekom cijele godine čitljivu strukturu.

Planinski bor - Pinus mugo je četinjača rjeđe grmolikog rasta, bez glavnog korijena. Naraste do 1-2 m visine i raste pretežno u planinskim područjima iznad gornje granice šume, odnosno u nižim predjelima na tresetištima i visokim cretovima. Često ima bizarne oblike koje oblikuje stalan vjetar s jedne strane. U vrtnim uvjetima raste gusto i pravilno te se ubraja među najotpornije vrtne borove. U prirodi često raste na kamenitim, pjeskovitim mjestima, iako mu je za zdrav rast potrebno dosta vode. Tome služe dugi korijeni koji vodu pronalaze i u najnepovoljnijim uvjetima. Osim izrazito vapnenastog podnosi svako propusno tlo. Potpuno otporan na mraz i vrlo izdržljiv manji bor nalazi brojne primjene u vrtovima i gradskom zelenilu.

Uzgoj: Najljepšu boju i gustoću iglica ima na punom suncu, u laganoj polusjeni dio kultivara i dalje pouzdano raste, ali je krošnja rjeđa. Zavjetrina je korisna osobito zimi, kada spoj vjetra i sunca potiče isušivanje iglica, a u toplim nizinama pomaže mikroklima s hladnijom podlogom i malčem. Najbolje odgovara propusno, pjeskovito-ilovasto do kamenito tlo, u teškim glinama važna je drenaža, a patuljasti oblici osjetljivo reagiraju na prevlaživanje. Preporučeni pH je približno 4,5–6,5, a u mnogim vrtnim tlima odgovara i blago kiselo do slabo neutralno okruženje. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenog, u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila, osobito tijekom prvog ljeta. Nakon ukorjenjivanja otpornost na sušu je srednja do visoka, ipak se kod patuljastih kultivara isplati ujednačena vlažnost tijekom dugih vrućina. Gnojidba treba biti umjerena, u proljeće manjom količinom sporootapajućeg gnojiva za četinjače, jer višak dušika povećava mekani prirast i rizik od bolesti. Rez obično nije potreban, a za zgušnjavanje se ponekad u svibnju do lipnja skraćuju proljetne „svijeće“. Malč od kore stabilizira vlažnost i temperaturu tla. Uzgoj u posudi je čest, potrebni su drenažni sloj, propusni supstrat i zimska zaštita posude od smrzavanja korijena, a tijekom odmrzavanja prati se vlažnost. Otpornost patuljastih borova na mraz je visoka, oko -30°C, a veći je rizik zimsko isušivanje i prevlaživanje. Od štetnika se tijekom suše mogu pojaviti grinje i lisne uši, a od bolesti osipanje iglica i trulež korijena u teškom tlu. Razmak sadnje bira se prema konačnoj širini, okvirno 0,8–1,5 m kod jastučastih oblika i oko 1,5–2,5 m kod širih patuljastih kultivara.

Autor: Nikol | Revizija: 30.11.2025