Planinski bor 'Humpy' Pinus mugo 'Humpy'

Detaljan opis proizvoda

Planinski bor 'Humpy' - patuljasti kultivar klekovine jastučastog rasta, podrijetlom iz planinskih područja srednje i južne Europe, gdje vrsta naseljava kamenite padine, sipare i tresetišta. 'Humpy' je kao vrtni kultivar predstavljen krajem 70-ih godina 20. stoljeća u Nizozemskoj, a poslije je dobio priznanje RHS Award of Garden Merit. Oblikuje vrlo gust grmić, širi nego viši, s kratkim granama i godišnjim prirastom od oko 5 cm. Iglice su krute, tamnozelene, uglavnom duge oko 1,5 cm, rastu u snopićima po dvije i zimi ne otpadaju. Kada se iglice protrljaju, oslobađa se smolast miris. Pupovi imaju srebrnkast odsjaj, koji je najuočljiviji u predproljeće. U svibnju i lipnju pojavljuju se žuti muški češeri s peludom i sitni ženski češeri crvenkastog tona, iz kojih se razvijaju smeđi češeri što dozrijevaju druge godine. Grm je prikladan za kamenjare, vrištine, šljunčane gredice i korita, gdje nadopunjuje kamenike, gromotulje i niske trave.

Planinski bor - Pinus mugo je četinjača grmolikog, rjeđe razgranatog rasta, bez glavnog korijena. Doseže visinu od 1-2 m i raste pretežno u planinskim područjima iznad gornje granice šume, a ponegdje i na nižim položajima na tresetištima i visokim cretovima. Često poprima bizarne oblike koje oblikuje stalan vjetar s jedne strane. U vrtnim uvjetima raste gusto i pravilno te se ubraja među najotpornije vrtne borove. U prirodi često raste na stjenovitim, pjeskovitim mjestima, iako mu je za zdrav rast potrebno dovoljno vode. U tome mu pomaže dugo korijenje, koje vodu pronalazi i u najnepovoljnijim uvjetima. Osim izrazito vapnenastog podnosi bilo koje propusno tlo. Potpuno otporan na mraz i vrlo izdržljiv manji bor nalazi brojne primjene u sadnji u vrtovima i gradskom zelenilu.

Uzgoj: Najljepšu boju i najgušće iglice biljke imaju na punom suncu, u laganoj polusjeni dio kultivara i dalje pouzdano raste, ali je krošnja rjeđa. Zavjetrina je korisna osobito zimi, kada kombinacija vjetra i sunca potiče isušivanje iglica, a u toplim nizinama pomaže mikroklima s hladnijom podlogom i malčem. Najbolje se pokazuje propusno, pjeskovito-ilovasto do kamenito tlo, u teškim glinastim tlima važna je drenaža, jer patuljasti oblici osjetljivo reagiraju na prevlaživanje. Preporučeni pH iznosi otprilike 4,5–6,5, a u mnogim vrtnim tlima odgovara i blago kiselo do gotovo neutralno okruženje. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenog, u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila, osobito tijekom prvog ljeta. Nakon ukorjenjivanja otpornost na sušu je srednja do visoka, no kod patuljastih kultivara se tijekom dugih vrućina isplati ujednačena vlaga. Gnojidba treba biti umjerena, u proljeće manjom dozom sporotopivog gnojiva za četinjače, jer višak dušika povećava mekani prirast i rizik od bolesti. Rez obično nije potreban, a radi zgušnjavanja ponekad se u svibnju i lipnju skraćuju proljetne „svijeće“. Malč od kore stabilizira vlagu i temperaturu tla. Uzgoj u posudi je čest, potrebni su drenažni sloj, propusni supstrat i zimska zaštita posude kako korijenje ne bi promrznulo, a tijekom otopljavanja prati se vlažnost. Otpornost patuljastih borova na mraz je visoka, oko -30°C, a veći rizik predstavljaju zimsko isušivanje i prevlaživanje. Od štetnika se tijekom suše mogu pojaviti grinje i lisne uši, a od bolesti osip iglica i trulež korijena u teškom tlu. Razmak sadnje bira se prema konačnoj širini, okvirno 0,8–1,5 m kod jastučastih oblika i oko 1,5–2,5 m kod širih patuljastih kultivara.

Autor: Kristýna | Revizija: 29.12.2025