Planinski bor 'Cortina WB' Pinus mugo 'Cortina WB'

Detaljan opis proizvoda

Planinski bor 'Cortina WB' - potječe iz planinskih predjela srednje i južne Europe, gdje raste na sunčanim kamenitim padinama, siparima i u rijetkim sastojinama iznad gornje granice šume. Kultivar 'Cortina WB' ubraja se među sporije rastuće vrtne selekcije široko kuglastog, kompaktnog habitusa. Iglice su krute, kratke do srednje duge, rastu u snopićima po dvije i tijekom cijele godine zadržavaju zasićeno zelenu boju. U proljeće se pojavljuju neupadljivi muški češeri žutosmeđih tonova, a kasnije dozrijevaju jajoliki češeri dugi približno 2–5 cm, obojeni od žutosmeđe do tamnosmeđe. U zrelosti Pinus mugo 'Cortina WB' obično doseže visinu od približno 1,5 m i širi se na oko 3 m. U kompoziciji se ističe kao zimzeleni kostur u kamenjarima, šljunčanim gredicama i među trajnicama, a lijepo se slaže s vrijeskom, niskim borovicama, žednjacima i ukrasnim travama. Zahvaljujući gustom grananju djeluje urednije od uobičajeno sađenih oblika klekovine i odlično se ističe i u posudama uz ulaz ili na terasi. Najbolje dolazi do izražaja u niskim nasadima, gdje se vidi tekstura iglica i pravilno grananje.

Planinski bor - Pinus mugo četinjasti je grm rjeđeg, grmolikog rasta, bez glavnog korijena. Doseže visinu od 1-2 m i raste pretežno u planinskim područjima iznad gornje granice šume, odnosno u nižim predjelima na tresetištima i visokim cretovima. Često poprima bizarne oblike koje oblikuje stalni vjetar s jedne strane. U vrtnim uvjetima raste gusto i pravilno te se ubraja među najotpornije vrtne borove. U prirodi često raste na stjenovitim, pjeskovitim mjestima, iako za zdrav rast treba dovoljno vode. Za to mu služi dugo korijenje koje vodu pronalazi i u najnepovoljnijim uvjetima. Osim izrazito vapnenastog podnosi svako propusno tlo. Potpuno otporan na mraz i vrlo izdržljiv manji bor nalazi brojne primjene u vrtnim nasadima i gradskom zelenilu.

Uzgoj: Najljepšu boju i gustoću iglica postiže na punom suncu, u laganoj polusjeni dio kultivara i dalje pouzdano raste, ali krošnja je rjeđa. Zavjetrina je korisna prije svega zimi, kada kombinacija vjetra i sunca potiče isušivanje iglica, a u toplim nizinama pomaže mikroklima s hladnijom podlogom i malčem. Dobro se pokazuje propusno, pjeskovito-ilovasto do kamenito tlo, u teškim glinama važna je drenaža, a patuljasti oblici osjetljivo reagiraju na prevlaživanje. Preporučeni pH iznosi približno 4,5–6,5, a u mnogim vrtnim tlima odgovara i blago kiselo do slabo neutralno okruženje. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenog, u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila, osobito tijekom prvog ljeta. Nakon ukorjenjivanja otpornost na sušu je srednja do visoka, no kod patuljastih kultivara isplati se ujednačena vlaga tijekom dugotrajnih vrućina. Gnojidba treba biti umjerena, u proljeće manjom dozom sporotopivog gnojiva za četinjače, a višak dušika povećava mekani prirast i rizik od bolesti. Rez obično nije potreban, a radi zgušnjavanja ponekad se u svibnju do lipnja skraćuju proljetne „svijeće“. Malč od kore stabilizira vlagu i temperaturu tla. Uzgoj u posudi je čest, potrebni su drenažni sloj, propusni supstrat i zimska zaštita posude od smrzavanja korijena, a tijekom odmrzavanja prati se vlažnost. Otpornost patuljastih borova na mraz je visoka, oko -30°C, a veći rizik predstavljaju zimsko isušivanje i prevlaživanje. Od štetnika se tijekom suše mogu pojaviti grinje i lisne uši, a od bolesti osip iglica i trulež korijena u teškom tlu. Razmak sadnje bira se prema konačnoj širini, orijentacijski 0,8–1,5 m kod jastučastih oblika i oko 1,5–2,5 m kod širih patuljastih kultivara.

Autor: Kristýna | Revizija: 29.12.2025