Planinski bor 'Carsten's Wintergold' Pinus mugo 'Carsten's Wintergold'

Detaljan opis proizvoda

Planinski bor 'Carsten's Wintergold' - patuljasti zimzeleni kultivar planinskog bora, cijenjen prije svega zbog izrazite sezonske promjene boje iglica. U proljeće se iglice ponovno vraćaju zelenoj boji. Raste vrlo sporo, gusto i kompaktno, u početku pretežno kuglasto do polukuglasto, a kasnije široko jastučasto. Nakon otprilike 10 godina doseže oko 0,4–0,6 m visine i 0,6–0,8 m širine. Starije biljke u pravilu narastu oko 0,6–0,8 m u visinu i 1–1,2 m u širinu. Godišnji prirast uglavnom iznosi samo oko 3–6 cm. Grane su kratke, čvrste, gusto razgranate te pretežno uzlazne do raširene. Zahvaljujući kratkim internodijima biljka oblikuje vrlo kompaktnu krošnju koja ostaje gusta sve do osnove. Iglice rastu tipično u snopićima po dvije, krute su, kratke do srednje duge, približno 3–5 cm, i blago zakrivljene. Od proljeća do ljeta svježe su do intenzivno zelene. U jesen, s padom temperatura, počinju žutjeti, a tijekom zime poprimaju upadljivu jarko žutu do zasićeno zlatnožutu boju. Na starijim biljkama mogu se razviti sitni češeri. Jajasti su do stožasto jajasti, u početku zeleni do purpurno smećkasti, a kasnije dozrijevaju do smeđe boje i dosežu približno 2–5 cm duljine. Kora mladih grana sivosmeđa je do tamnosmeđa, a na starijim dijelovima postupno postaje ljuskava i blago ispucala. Zbog niskog i gustog rasta većina starijeg drva ostaje skrivena unutar krošnje. Vrlo je otporan na mraz, približno do −30 do −34 °C, i zadržava dobru otpornost tipičnu za planinski bor.

Planinski bor - Pinus mugo četinjača je grmolikog, rjeđe stablastog rasta, bez glavnog korijena. Doseže visinu od 1-2 m i raste pretežno u planinskim područjima iznad gornje granice šume, odnosno na nižim položajima na tresetištima i visokim cretovima. Često ima bizarne oblike koje oblikuje stalni vjetar s jedne strane. U vrtnim uvjetima raste gusto i pravilno te se ubraja među najotpornije vrtne borove. U prirodi često raste na stjenovitim i pjeskovitim mjestima, iako mu je za zdrav rast potrebno dovoljno vode. U tome mu pomaže dugo korijenje koje vodu pronalazi i u najnepovoljnijim uvjetima. Osim izrazito vapnenastog, podnosi svako propusno tlo. Potpuno otporan na mraz i vrlo izdržljiv manji bor nalazi brojne primjene u sadnji u vrtovima i gradskom zelenilu.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, dok je u polusjeni krošnja rjeđa i povećava se osjetljivost na gljivične bolesti. Na otvorenim položajima mladim se biljkama preporučuje zavjetrina od zimskog vjetra, a pogodna je i mikroklima bez dugotrajno stajaćeg vlažnog zraka. Najprikladnije je propusno pjeskovito-ilovasto do šljunkovito tlo, a u teškim glinastim tlima pomažu drenaža i povišena gredica. Preporučeni pH iznosi približno 4,5–6,5. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenoga, osim u smrznuto tlo, a u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje do potpunog ukorjenjivanja, obično prve 2 sezone. Nakon ukorjenjivanja uglavnom dobro podnose sušu, no dugotrajno prevlaživanje povećava rizik od truleži korijena. Gnojidba je umjerena, obično je dovoljan proljetni kompost ili sporotopivo gnojivo za četinjače. Rez se ograničava na uklanjanje suhih grana, a za zgušnjavanje se kod nekih vrsta mogu skraćivati proljetne „svijeće“ u svibnju i lipnju. Malč od kore ili sječke stabilizira vlagu i ograničava pregrijavanje korijena. Otpornost na mraz obično seže otprilike do -30 °C, pa u vrtu u pravilu nije potrebna zimska zaštita, dok se kod biljaka u posudama preporučuje zaštititi korijenovu grudu od promrzavanja malčem ili omotom. Otpornost na sušu srednja je do visoka, a veće potrebe za vlagom imaju mlade sadnje. Razmak sadnje odabire se velikodušno, orijentacijski 4–8 m ovisno o vrsti i ciljanoj krošnji, kako bi se osigurala cirkulacija zraka.

Autor: Kamila | Revizija: 9. 9. 2026